Prije dva desetljeća, na današnji dan, preminuo je jedan od najslavnijih komičara bivše Jugoslavije, legendarni Miodrag Petrović Čkalja. Rođen je 1. travnja 1923. u Kruševcu, Srbija, i nadimak Čkalja dobio je u djetinjstvu zbog svoje mršavosti.
Bio je zaboravljeni umirovljenik
Godine 1946. postao je član dramaturškog studija Radio Beograda, a tijekom pedesetih godina prvi put se pojavio na državnoj televiziji, bio sve poznatiji u tadašnjoj Jugoslaviji. Svoju veliku popularnost stekao je šezdesetih godina kroz nastupe u televizijskim serijama i filmovima.
Njegove najbolje uloge obuhvaćaju serije poput “Servisna stanica” (1959), “Ljubav na seoski način” (1970), “Kamiondžije” (1972), “Vruć vetar” (1980) i “Kamiondžije 2” (1983), te filmove kao što su “Orlovi rano lete” (1966), “Bog je umro uzalud” (1969), “Paja i Jare” (1973), “Avanture Borivoja Šurdilovića” (1980) i “Kamiondžije ponovo voze” (1984). Čkalja je također ostvario uspješnu suradnju s kolegom Mijom Aleksićem.
Za svoje maestralne uloge dobio je brojne nagrade. Za vrijeme Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Bio je omiljen u svim republikama bivše Jugoslavije. Početkom 2000-ih privukao je pozornost otvorenim pismom što mu je poslala Nela Eržišnik, kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik.
‘Imam 76 godina i ništa mi ne treba’
Njegove riječi koje je izgovorio nakon što je primio nagradu za životno djelo “Car Konstantin” naprosto slamaju srce, a glumac nije krio da je živio u bijedi.
“Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje”, rekao je Čkalja samo godinu prije njegove smrti.
Tom prilikom je izgovorio i rečenicu koja i dalje odzvanja u glava mnogih i tjera na suze.
“Hvala, Srbijo, pustili ste me da glođem do kosti”, rekla je legenda bivše Jugoslavije. Njegov sin Čedomir Petrović kao i unuka Jovana Petrović naslijedili su talent glume od legendarnog Čkalje.
U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od studenog 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.