Rujan 1991. godine donio je najveće iskušenje i ujedno neviđeni ponos u novijoj hrvatskoj povijesti. Dok su oklopne kolone Jugoslavenske narodne armije divljački udarale po hrvatskim gradovima i selima, u samom srcu tog zločinačkog stroja odvijao se tihi, ali smrtonosni slom.
Točno na današnji dan, 10. rujna 1991. godine, zabilježen je povijesni prijelom: čak 569 oficira JNA odbilo je poslušnost i zauvijek okrenulo leđa agresorskoj vojsci. Taj masovni egzodus ujedno je bio i gromoglasan moralni šamar beogradskom vrhu, dokazujući da se nepokolebljiva ljubav prema Domovini ne može slomiti tenkovima.
Časna odluka pod prijetnjom KOS-a
Do jeseni 1991. godine svakom poštenom čovjeku bilo je jasno da je JNA odavno prestala biti bilo čija “zajednička” vojska te da se u potpunosti stavila u službu velikosrpske politike Slobodana Miloševića. Ostati u tom sustavu značilo je okrvaviti ruke vlastitom krvlju i sudjelovati u napadu na vlastitu domovinu. Pritisak Kontraobavještajne službe (KOS) na Hrvate u uniformama bio je pakao – od stalnog nadzora i skidanja s dužnosti do brutalnih prijetnji. Ipak, ti su ljudi izabrali čast. Riskirajući vlastite živote, karijere i sigurnost obitelji, stali su u obranu slobode.
Ključni udarac i priprema za slavnu Bitku za vojarne
Egzodus 569 oficira zavedenih kao dezeteri označio je prijelomnu točku koja je dočekana spremno uoči sveobuhvatne „Bitke za vojarne“ koja je započela sredinom rujna. Znanje, vojna stručnost i neprocjenjive informacije koje su ti prebjezi donijeli u redove Zbora narodne garde (ZNG) i policije doslovno su spasile Hrvatsku.
Zahvaljujući njihovoj hrabrosti, hrvatski branitelji dobili su:
Vrhunski zapovjedni kadar spreman za organizaciju obrane na najtežim ratištima.
Taktične planove i karte minskih polja te rasporeda neprijateljskih snaga.
Goleme količine naoružanja iz osvojenih vojarna, bez kojih bi otpor bio nemoguć.
Neprocjenjiv psihološki poticaj dok se neprijateljski redovi iznutra raspadali od panike.
Nezaustavljivi marš prema pobjedi
Panika u beogradskim kasarnama ubrzo se pretvorila u bezglavi bijeg, jer su vojsku masovno napuštali i vojnici, dok su majke diljem regije otimale svoju djecu iz ralja suludog rata.
Ti isti prebjezi već su idućih dana ponosno nosili oznake ZNG-a, vodeći sisačke, vukovarske, gospićke i dubrovačke branitelje u slavne pobjede. Rujanski dani 1991. godine pokazali su da je srce hrvatskog branitelja jače od svakog čelika, a sloboda izborena žrtvom koja se nikada neće zaboraviti.
Nacionalnoplus