Kad plaće smrde na bahatost

Piša: Dražen Prša

Objava imovinskih kartica ponovno je pokazala svu raskoš domaće političke bajke: narod broji kovanice u Lidlu, a političari broje nule na svojim računima.

Novi gradonačelnik Križevaca, Tomislav Katanović, prijavio je neto plaću od skoro 3700 eura. Njegova supruga, zaposlena u Mlinaru, donese kući još 2700 eura. Sve skupa – oko 6400 eura mjesečno. To je dovoljno da ne gledate akcije u trgovačkim lancima, nego da ih ignorirate s visoka, jer vas zanima samo koje crno vino ide uz biftek.

Tvrtku Vitalia, specijaliziranu za sadni materijal, Katanovići imaju, ali ne radi ništa. Ne donosi prihod, ne zapošljava nikoga. Uglavnom, mrtvi kapital. Ali eto, zakon je zakon pa se tvrtka formalno prebacila na neku “fizičku osobu”. Transparentnost je zadovoljena, a narod neka uživa u toj grotesknoj verziji poštenja.

A tu je i Kristina Škoda Vajdić (HSS), nova načelnica Koprivničkih Brega. Ona mjesečno ubere 1900 eura naknade, uz plaću u školi. Za razliku od gradonačelnika, ona je “volonterka” – pa se ispada da je volonterstvo postalo najunosniji oblik rada u Hrvatskoj.

Usporedbe radi, prosječna hrvatska plaća jedva doseže 1300 eura. U Križevcima i okolici mnogi preživljavaju s pola od toga, dok plaćaju režije veće nego ikad. A političari, koji bi trebali razumjeti stvarni život, žive kao da su na švicarskom platnom spisku.

Što to znači u praksi? S gradonačelničkom plaćom možete svaki dan kupovati kifle u Mlinaru i ponašati se kao da su od 24-karatnog zlata. Ili plaćati režije bez da ikada provjerite račun, jer zašto bi vas uopće zanimalo koliki su troškovi grijanja kada u vašem novčaniku inflacija ne postoji?

I tako, dok građani jedva sastavljaju kraj s krajem, naši lokalni šerifi primaju plaće zbog kojih bi im se i menadžeri u privatnom sektoru nasmijali – od muke. Sve po zakonu, naravno. No, empatija nije zakonska obveza, pa je nema.

A možda je i bolje da je nema. Jer da je ima, možda bi i sami morali priznati koliko je bezobrazno bogatiti se na pozicijama koje bi trebale služiti – ljudima, a ne vlastitim džepovima.

Podijeli objavu