U Rijeci je ovih dana postalo jasno da za dio lokalne ljevice koncert nije kulturni događaj, nego ideološki incident. Najava nastupa Marka Perkovića Thompsona izazvala je salvu reakcija kakve se inače čuvaju za ozbiljne društvene krize, kao da grad ne čeka glazbenu večer nego izvanredno stanje.
Posebno se istaknuo riječki SDP, koji se ponaša kao da koncert postoji samo zato da bi ih osobno isprovocirao. Umjesto da prihvate jednostavnu činjenicu da u slobodnom gradu publika sama bira što će slušati, SDP-ovi istupi pretvorili su se u mješavinu moralne panike, povijesnih lekcija i političkog dociranja svima koji se usuđuju ne dijeliti njihovu opsesiju zabranama.
Problem, očito, nije ni Thompson, ni glazba, ni konkretni događaj, nego gubitak kontrole nad narativom. Rijeka je godinama bila grad u kojem se znalo što je „ispravno“ slušati i misliti, a što se prešućuje ili gura pod tepih. Sad, kad politika više ne kroji koncertne plakate, dio SDP-a reagira kao da im je oduzeto temeljno pravo – pravo da određuju granice prihvatljivog.
Najapsurdnije u svemu je što se Thompsonov koncert pokušava prikazati kao nešto što Rijeka „mora odbiti“, iako se godinama u gradu koncerti nisu zabranjivali. SDP-ovci bi, izgleda, najradije zadržali taj privid tolerancije, ali uz nepisano pravilo da se određeni izvođači ipak ne pojavljuju. Sloboda, ali uz fusnotu. Demokracija, ali pod nadzorom.
U tom moralnom kazalištu svaki pokušaj neutralnosti proglašava se kukavičlukom, a svaki drugačiji stav automatski se etiketira kao opasan. Tko ne viče dovoljno glasno protiv Thompsona, taj je sumnjiv. Tko kaže da je koncert samo koncert, taj relativizira. A tko se usudi reći da publika ima pravo izbora, taj je već na krivoj strani povijesti – barem prema SDP-ovom pravilniku.
Takvo ponašanje ne govori ništa o Thompsonu, ali govori puno o SDP-u. Umjesto političke zrelosti, nude patroniziranje građana. Umjesto argumenta, moralnu ucjenu. Umjesto povjerenja u javnost, strah da će netko slušati „pogrešnu“ glazbu i pritom se još dobro zabaviti.
Rijeka pritom nije ugrožena koncertom, nego stalnom potrebom dijela političke scene da svaku temu pretvori u ideološki rat. Grad koji se voli predstavljati otvorenim i slobodnim sada dobiva lekcije od onih koji bi, čim im se pruži prilika, ponovno rado odlučivali što je prihvatljivo, a što nije.
Na kraju, SDP i svi koji panično ratuju protiv ovog koncerta ostavljaju dojam političke strukture koja je zapela u prošlim bitkama. Umjesto da se bave stvarnim problemima grada, oni vode križarski rat protiv pjevača i publike. I pritom ne primjećuju da najveću štetu ne nanose Rijeci, nego vlastitom kredibilitetu.
Nacionalnoplus