Na današnji dan, 22. listopada 1964., u šibenskom rodilištu rođen je dječak za kojeg nitko nije mogao ni slutiti da će postati najveći hrvatski i jedan od najvećih europskih košarkaša u povijesti. Da je živ, Dražen Petrović bi danas proslavio 62. rođendan.
Obljetnica se dostojanstveno obilježava upravo tamo gdje je sve počelo – u Šibeniku. Za najmlađe Šibenčane i lokalne košarkaške klubove organiziran je poseban program, a na proslavu su stigli i gradski čelnici. Svoj hommage dala je i Cibona, klub njegova života, čiji su igrači u nekoliko riječi opisali što im znači košarkaški Mozart.
Čudo od djeteta s Baldekina
Bio je pobjednik od prvog dana. Već sa 16 godina zaigrao je za prvu momčad svoje Šibenke.
Vrhunac te prve ljubavi dogodio se 1983. godine. U legendarnoj finalnoj utakmici protiv Bosne, Dražen je sam riješio prvaka – slobodnim bacanjima za 83:82. Naslov je Narančastima kasnije oduzet za zelenim stolom uz objašnjenje da je faul nad Draženom dosuđen nakon isteka vremena i da se mora igrati nova utakmica. Ta nepravda i danas živi u Šibeniku.
Vukovi koji su pokorili Europu
S nepunih 20 godina, 1984. godine, seli u Zagreb. Pridružuje se bratu Aci Petroviću u Ciboni i počinje najslavnije poglavlje klupske košarke na ovim prostorima.
Već u prvoj sezoni u dresu Vukova – dvostruka kruna u Jugoslaviji uz nestvarnih 32,5 poena u prosjeku u prvenstvu. A onda Europa. Utakmica koja je ušla u legendu – 44 poena Real Madridu u Euroligi.
Upravo protiv Reala i Žalgirisa osvojio je dva naslova prvaka Eurolige, dodao i Saporta kup i zauvijek upisao Cibonu na košarkašku kartu svijeta.
Preko Madrida do sna zvanog NBA
Nakon Cibone, logičan korak bio je Madrid. U Real Madridu osvaja još jedan Saporta kup i Kup kralja i brusi se za najveći izazov.
Na draftu ga je još 1986. izabrao Portland Trail Blazers, ali u NBA odlazi tek 1989. godine. U Portlandu je bio dio momčadi koja je igrala finale lige, ali bez prave minute. Prava eksplozija dolazi tek odlaskom u New Jersey Netse 1991. godine.
Tamo postaje ono što je oduvijek bio – najbolji šuter svog vremena. Njegova posljednja, nažalost i oproštajna sezona, bila je i statistički najbolja: 22,3 poena po utakmici. Amerika je konačno shvatila tko je Mozart.
Povijesna bronca i srebro koje vrijedi kao zlato
Reprezentativna karijera je priča za sebe. S Jugoslavijom – olimpijska bronca i srebro, europske bronce i zlata, svjetska zlata.
A onda vrhunac – Barcelona 1992. i povijesno srebro s Hrvatskom, prvi veliki uspjeh samostalne Hrvatske. Rezultat koji ni danas nije nadmašen i koji je cijelu naciju zalijepio za male ekrane.
Brojke koje ne blijede
Iza momčadskih trofeja, ostala je i vitrina individualnih priznanja koja se rijetko viđa:
Dva puta proglašen najboljim europskim igračem – Mr. Europa i Euroscar, MVP Svjetskog prvenstva i Eurobasketa, najbolji strijelac gotovo svakog natjecanja u kojem se pojavio.
Klubovi su mu se odužili na najljepši način: New Jersey Netsi umirovili su njegovu trojku, Cibona desetku. Godine 2002. posthumno je primljen u Kuću slavnih u Springfieldu, a danas njegovo ime s ponosom nosi košarkaški dom na Tuškancu – Draženov dom.
Cibona i hrvatska košarka danas su daleko od onih slavnih dana, ali svaki 22. listopada podsjeti nas da magija nije nestala. Samo čeka nekog novog klinca iz Šibenke da je ponovno upali.
Nacionalnoplus