Balkanski koljač i jedan od najozloglašenijih ratnih zločinaca u modernoj povijesti, Ratko Mladić, umro je u 85. godini u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu. Čovjek koji je desetljećima bio sinonim za strah, razaranje i hladnokrvno istrebljenje, završio je iza rešetaka gdje je služio doživotnu kaznu zatvora. Otišao je bez trunke empatije i pokajanja — baš onako kako je i živio.
Od oficira JNA do bezdušnog psihopata
Rođen u Božinovićima pokraj Kalinovika, Mladić je kroz strukture JNA i Vojnu akademiju u Beogradu gradio karijeru oficira, da bi početkom devedesetih razotkrio svoje pravo, zvjersko lice. Kao zapovjednik Kninskog korpusa, u jesen 1991. godine započeo je svoj krvavi pohod na Hrvatsku. Topnički napadi na Šibenik, Zadar, Sinj, Kijevo i Vrliku, kao i uloga u okupaciji brane Peruća te pokolju u Škabrnji, bili su tek uvertira u patološku opsjednutost uništenjem.
Preuzimanjem Zapovjedništva Vrhovnog štaba Vojske Republike Srpske 1992. godine, Mladić je dobio platformu za doslovno sprovođenje politike spuljene zemlje. Reporteri i međunarodni tužitelji opisan su ga kao “arhetipskog psihopata” — čudovište s maničnim osmijehom koje bi djeci dijelilo slatkiše samo nekoliko trenutaka prije nego što bi njihove očeve poslalo na streljanje.
Srebrenički genocid i 16 godina kukavičkog bijega
Vrhunac njegova zvjerstva zabilježen je u srpnju 1995. godine u Srebrenici. Pod njegovim izravnim zapovijedanjem sustavno je i hladnokrvno poubijao više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Bio je to najveći genocid na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon potpisa Dejtonskog sporazuma, “hrabri general” pokazao je svoje pravo, kukavičko lice. Skrivao se punih 16 godina, izbjegavajući ruku pravde sve do svibnja 2011., kada ga je srbijanska policija izvučena iz ruševne kuće u selu Lazarevo.
Doživotna robija i licemjerno prenemaganje u Haagu
Iako je pred Haškim tribunalom konačno i pravomoćno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Mladić je do samoga kraja izigravao žrtvu. Optužnice je nazivao gnjusnima, tvrdio da je bio “uvučen u sukob protiv svoje volje”, dok se u sudnici konstantno prenemagao i žalio na loše zdravlje, tražeći liječničku skrb i sažaljenje koje sam nikada nikome nije udijelio.
Najveća nepravda i gorčina ostaje u činjenici da Mladić nikada formalno nije odgovarao i bio osuđen za teška zlodjela i razaranja koja je posijao diljem Hrvatske. Ipak, povijest i pravda dali su konačni pravorijek: Ratko Mladić u odlazi u zaborav i sramotu kao nepravomoćno i pravomoćno obilježeni ratni zločinac čije će ime zauvijek ostati upisano na najtamnijim stranicama ljudske povijesti.
Nacionalnoplus