Piše: Pero Kovačević
Od početka ruske agresije na Ukrajinu u hrvatskim medijima se pojavila skupina „novokomponiranih“ vojnih stručnjaka i analitičara ( niskog vojno znanja), okupirali su sve hrvatske medije i svakodnevno dezinformirala javnost i pružala lažnu i propagandnu sliku o stanju na bojišnici u Ukrajini.
Ovu skupinu hibridnih i režimskih analitičara predvodili su „analitičari“ Goran Akrap, Ivica Mandić i Robert Barić, a onda su se pojavljivali i drugi sa isto tako skromnim vojnim znanjem i hibridnim analizama .
Nikoga od hrvatskih hibridnih vojnih stručnjaka i analitičara ne znam iz razdoblja Domovinskog rata. Neki od njih nisu bili niti sudionici Domovinskog rata i nisu imali potrebu braniti svoju Domovinu.
Podsjećam da sam 1990. radio na ustrojavanju Ministarstva obrane i Hrvatske vojske. Bio sam predsjednik radne skupine koja je u lipnju 1991. godine izradila Plan obrane, Plana uporabe oružanih snaga i Plan osvajanja vojarni „JNA“(skupinu je imenovao predsjednik Tuđman i Vlada u svibnju 1991.)
Predsjednik Tuđman je te strateške dokumente donio početkom srpnja 1991. godine. Jednako tako bio sam jedan od četiri ovlaštene osobe za primanje prebjega iz „JNA“ u Hrvatsku vojsku.
Za razliku od njih u svojim vojnim analizama, koje sam radio profesionalno i objektivno uz uvažavanje svih vojnih parametara i pravila za izradu nepristranih vojnih analiza, nastojao sam prikazati realno i objektivno stanje. Bilo je onih koji nisu željeli i htjeli prihvatiti objektivne analize(iz navijačkih pobuda) te su im odgovarale hibridne analize Gorana Akrapa i drugih te me čak nazivali „rusofilom“.
Vrijeme je pokazalo i dokazalo da su moje analize bile objektivne i realne, a njihove hibridne, navijačke i najblaže rečeno neobjektivne i lažne. To su mi priznali i mnogi koji su me napadali i prozivali “rusofilom” jer sam davao objektivne prikaze i analize, mnogi su mi se i ispričali, jer su bili zavedeni hibridnim analitičarima.
Evo vam konkretnih dodatnih dokaza, odnosno kronologije izjava sveprisutnog ”analitičara” Gordana Akrapa(kronologiju je napravio jedan moj prijatelj):
27. 03. 2022.
”Mislim da će se pitati Ukrajinu kad će rat završiti. Prije nekoliko dana su Rusi upotrijebili hipersonične projektile ali pitanje je koliko ih još imaju na zalihama, vjerojatno ne puno.”
10. 05. 2022.
”Rusija će biti pobijeđena. Ukrajinske borbene snage, potpomognute tehnologijom sa zapada koja dolazi i uz snažnu obavještajnu potporu, pokazuju mogućnosti da vrate zauzeta područja.”
21. 09. 2022.
”Ukrajina ima snage, ima znanja, ima mogućnosti, a Rusi su u potpuno indiferentnoj situaciji jer Ukrajina je ta koja diktira tempo, način i sredstvo.”
10. 10. 2022.
”Rusi su svjesni da gube, nema govora o preokretu rata u rusku korist.”
21. 02. 2023.
”Rusija je sada vrlo slaba. Ukrajina ima moć, sigurnost, stabilnost. Uvjeren sam u pobjedu Ukrajine.”
14. 06. 2023.
”Ukrajinci nisu pokrenuli niti 10 posto svojih udarnih postrojbi dok su Rusi angažirali 60-70 posto svojih najelitnijih postrojbi samo kako bi spriječili proboj Ukrajinaca prema Melitopolju i Mariupolju.”
25. 06. 2023.
”Moglo bi doći do podjele Rusije u dva dijela. Putin je izgubio sav kredibilitet u Rusiji.”
24. 07. 2023.
”Rusi će puknuti, imaju previše problema. Rat će završiti do kraja godine!”
25. 08. 2023.
”Ukrajina može u 6-12 mjeseci osloboditi sva okupirana područja. Ruske snage će se na zimu suočiti s ozbiljnim problemima nedostatka zimske vojne opreme i logistike. Rusi mogu dobiti koju pojedinu bitku ali će izgubiti rat.”
I gle čuda , onda se odjednom hibridni analitičar Gordana suočava sa realnošću .Više ,po njemu, Rusija nije mala i slaba niti će izgubiti rat već je toliko moćna i jaka da cijela Europa (i šire) treba strahovati pred “prijetećom”ugrozom od Rusije te se Europa pod hitno mora naoružati. Okreće pilu naopako i kaže:
16. 02. 2025.
”Ako Putin otkine ukrajinski teritorij, budite sigurni da će Rusija krenuti dalje prema Gruziji, Moldaviji i baltičkim zemljama.”
06. 03. 2025.
”Europa je dugo bila uspavana jer je postojala uvjerenost da je sigurna i da joj ništa ne prijeti, no sada se ta percepcija mijenja.”
Pametnom je dovoljno pogledati ovu kronologij u izjava “analitičara i stručnjaka”Gorana Akrapa i doći do zaključka o njegovom „vojnom znanju „i stručnosti.
Takve su “analize” davali i ostali novokomponirani “vojni stručnjaci ” koje sam naveo poput Mandića i Barića i ostalih.
Naravno nije to jedini problem, jer je on zahvaljujući tim „analizama“ postao izvanredni profesor na Vojnom sveučilištu, kao i Ivan Mandić. Pitanje je što oni mogu naučiti buduće časnike i dočasnike Hrvatske vojske? Zaključite sami.