LICEMJERJE NA ŠTANDOVIMA: Kunemo se u vjeru, a varamo kupce na mladom luku i uvoznoj salati.

Dok su se vjernici pripremali za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana, na hrvatskim tržnicama zavladala je, prema tvrdnjama platforme ‘Halo, inspektori’, pošast koja nema veze s duhovnošću – čista trgovačka pohlepa. Citirajući Evanđelje po Luki: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god tko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje” (Lk 12,15), platforma je ukazala na duboko licemjerje onih koji se kunu u kršćanski moral, dok istovremeno drastično gule potrošače.

Terenskim izvidom na zagrebačkim i kontinentalnim tržnicama, suradnici platforme zabilježili su nevjerojatne skokove cijena. Mladi luk, koji je lani koštao jedan euro, ove se godine pod egidom “domaćeg” prodavao za dva eura – što je poskupljenje od nevjerojatnih 100 posto.


„Domaće“ iz Njemačke, Srbije i Maroka

Najveći šok uslijedio je nakon praćenja puta robe u ranim jutarnjim satima. Iako su se kupcima servirale priče o povrću s domaćih polja i otoka, ambalaža je otkrila surovu istinu:

  • Crveni luk: Stigao iz Njemačke, prodavan kao domaći.

  • Mladi luk i mrkva: Uvezeni iz Srbije.

  • Rotkvice i salata: Glavnom iz Italije i Španjolske.

  • Agrumi: Naranče iz Maroka prodavane su kao neretvanske, dok su limuni s turskih plantaža “postali” viški.

„Radi se o klasičnoj prijevari potrošača koji su dovedeni u zabludu skupljom pričom o hrvatskom povrću koje to zapravo nije“, upozoravaju iz platforme. Dodatni problem je što novi, stroži Pravilnik o označavanju voća i povrća stupa na snagu tek 1. srpnja 2026., što ostavlja otvoren prostor za manipulacije u iduća tri blagdanska ciklusa.

Ucjena domaćih proizvođača i „pakao trgovine“

Analiza je pokazala i sramotan odnos prema hrvatskim povrtlarima. Preprodavači su salatu kristalku od domaćih uzgajivača otkupljivali po mizernih 0,23 eura, da bi je na štandovima prodavali za gotovo euro. Ako domaći proizvođač nije pristao na ucjenu, trgovci bi jednostavno uvezli salatu iz Španjolske, koja bi prevalila 2.000 kilometara da bi na kraju bila skuplja i lošija, uništavajući usput domaće gospodarstvo.

Argumenti o poskupljenju energenata kao razlogu za divljanje cijena ne drže vodu. Rast cijene dizela od 6,7 posto nikako ne može opravdati skokove od 20 ili 30 posto na tržnicama, pogotovo jer većina staklenika koristi subvencionirane energente ili geotermalne izvore.

Inspekcije nemoćne, potrošači kažnjeni

Zaključak platforme ‘Halo, inspektori’ porazan je za sustav: broj poljoprivrednih inspektora premali je da bi se suprotstavio uigranoj i “dobro potkoženoj” mreži preprodavača. Ceh su na kraju platili građani – oni dubljeg džepa platili su pohlepu, a oni siromašniji bili su osuđeni na uvoznu robu treće klase i upitne kvalitete.

Zbog ovakve nepoštene prakse, mnogi su trgovci na kraju dana sami sebi “pucali u koljeno” – promet je na mnogim tržnicama ove godine bio osjetno manji nego prošlog Uskrsa. Potrošači su, čini se, počeli kažnjavati pohlepu jedinim alatom koji imaju: zatvorenim novčanikom.

Ncionalnoplus

Podijeli objavu