Piše; Suzana Pavlović
Nesavjesnom i obijesnom vožnjom Mario Banožić počinio je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnim ishodom. Nedavno je snimljen u kafiću nakon policijskog ispitivanja pod opskurnim okolnostima.
Učinjene su mjere što boljeg zataškavanja poput zatvaranja mjesta nesreće tek nakon 2 sata, vozač tegljača iz Srbije ispitan je u policiji umjesto kod istražnog suca čime njegov iskaz postaje formalni dokaz na sudu s upitnikom hoće li biti svjedok ako ga tužiteljstvo predloži. Prekršena je nužna stavka izuzimanja mobitela u slučajevima sa smrtnim ishodom zbog uvida jesu li korišteni u trenutku događaja. Banožićev mobitel vraćen je obitelji s nagađanjem što se dogodilo sa sadržajem i takav dokaz je unaprijed odbačen. Počinitelj Banožić nije privođen u lisicama, a kamoli pritvoren poput vozača Hitne pomoći koji je ozlijedio troje preživjelih tinejdžera na Bundeku. Bio je policijski povlašten tretman sa zabranom korištenja dizala zaposlenicima kako bi prošao bez gužvi i što manje očiju svjedoka. Službenicima gdje je službena prostorija za ispitivanje naređen je ostanak u uredima izvjesno vrijeme. USKOK nije bio obaviješten o njegovom otpustu iz bolnice. Vozaču vozila hitne pomoći gurane su kamere u lice uz višednevni medijski linč.
Na papiru smo svi jednaki pred zakonom, u praksi to često nije slučaj posebno ako ste uhićena bakica koja prodaje “pušleke” na ulici. Očekivan scenarij paralizirane i selektivne pravde svjesno slijepe pod šapom vladajuće kaste. Oni koji su tvrdili da se svima može dogoditi, izražavali sažaljenje i tražili opravdanja dok su žrtvu marginalizirali s reda radi izrazom sućuti, sada znakovito šute.
U političkom kontekstu, to je netema oporbi koja se ne istražuje ni iz znatiželje niti jasno verbalizira. Boje li se zamjeriti dojučerašnjem kolegi iz vladajuće većine i kobcima koji ga štite? Takvim probirom i izbjegavanjem realnosti događaja i osude kopa se rupa u koji bi mogli upasti pred izbore, a posebno što se pojedini kunu u borbu protiv kriminala, korupcije, pogodovanja i olakotnih okolnosti političkim i drugim moćnicima. Očito imaju teme za fokus i zakopavane neteme ovisno o procijeni korisnosti ili pogubnosti toga pri čemu im kod Banožića tako skoro ništa nije sporno.
U političkom rasponu licemjerja, Internet je upamtio da je stranka Most 2016. godine zagovarala ukidanje povlastica saborskim zastupnicima objašnjavajući to vraćanjem povjerenja građana i uštedama u državnom proračunu. Nekoliko godina kasnije oni, kao i mnogi, uživaju u povlasticama putnih troškova, naknada za odvojeni život od obitelji što je potpuno nebulozno, naknada za cestarinu, naknada za najam stana u Zagrebu i pokrivanja dijela režija. Zanimljive su kombinacije prijava boravišta i prebivališta i izgovora o manjem prirezu. Uvjetno rečeno, spajaju se s obiteljima u Zagrebu što se pravda odricanjem od putnih troškova ili naknada za odvojeni život. Zakonski saborski zastupnici imaju pravo naknade plaće po prestanku obnašanja dužnosti do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ispunjavanja uvjeta za starosnu mirovinu prema općim propisima čime za vrijeme 6 mjeseci od dana prestanka dužnosti imaju pravo naknade u visini plaće koju su ostvarivali kao zastupnici, a sljedećih 6 mjeseci pravo na 50 posto te naknade kao i do ispunjenja pretpostavki za ostvarenje starosne mirovine. Godinu dana su potpuno financijski osigurani na teret poreznih obveznika do idućeg „uhljebljenja“ ili opuštenih mirovinskih dana. Može li bolje?
Skoro tri godine kasnije neizvjesno je kad će manje od 5000 potresnih stradalnika biti ponovo adekvatno zbrinuto iz “privremenih” nastambi po Sisačko-moslavačkoj županiji u koje su prisilno raseljeni iz kontejnerskih naselja da bi se reklo kako je problem riješen biti useljen ponovo u kuće i zgrade u mjestima prebivališta poput Petrinje. Za njih privilegiranih stanova i beneficija nema, samo su sredstvo interesa različitih političkih stranaka i ostalih s određenim vlastitim ciljevima. Taoci sustava, države i povlaštenih u politikanstvu koje financiraju. Podmićuje ih se “sićom” i obećanjima u namjeri pokornosti i urednog glasanja na izborima za koga im se kaže. Šutnja i izbjegavanje čeprkanja po malverzacijama i kriminalu potresne obnove bez prijedloga zakonske legislative u kategoriji potresnog profiterstva, vrlo je indikativna. Probleme na terenu riješavaju donatori i humanitarne organizacije gradnjom kuća što je prepleteno birokratskim preprekama uz opstrukcije od lokalnih vlasti.
Radnica u Konzumu ako ostane bez posla nema nikakve privilegije i ulazi u domenu prava iz sustava socijalne skrbi. To znači iznimno niske naknade nedostatne za život i da država može reći kako se pobrinula. Nepovoljan je ostanak bez posla zbog trudnoće kada poslodavac uruči otkaz jer ste mu teret u problematici koja se u javnosti rijetko spominje. Nesreća na radu koja stvori radnu nesposobnost nije garancija da će državu i privilegirane dionike vlasti zanimati možete li opstati i dobiti odgovarajući status.
Političari su u Saboru pričali o tragediji tzv. “gladomora”, događaja umjetno izazvane gladi u sovjetskoj Ukrajini, sjevernom Kavkazu i području rijeke Volge 1932-33. Gladomor u koji sve više zapada Hrvatska visokom inflacijom, niskim primanjima i niskim socijalnim naknadama nije uvijek goruća tema jer sit gladnom nikada nije vjerovao. Tipičnim floskulama govori se o milijun siromašnih u njihovoj zemlji bez konkretnih i konstruktivnih ideja i pomaka u stvarnosti. Nema odricanja ili primisli smanjenja vlastitih primanja i benefita, sveopća društvena diskrepancija među ljudima na svim razinama.
U Došašću, pripremi za rođenje Krista, mjesto su preuzele lampice, orašari i promidžba konzumerističkog trošenja novca na materijalne stvari. Okreću se glave od bijede i siromaštva oko nas. Pretrpani blagdanski stolovi radi hvale među rodbinom, susjedima i na društvenim mrežama s isključenjem od onih koji će prekopavati kontejnere u potrazi za tuđim ostacima, a od političara takav obzir više nitko ne očekuje na djelu.
U 2022. isključeno je s elektroopskrbe 30 776 kućanstava zbog nemogućnosti plaćanja računa dok političarima ide režijska subvencija. Neki u životu nisu bili na moru i godišnjem odmoru dok političari imaju dva mjeseca “lufta”. Djecu se humanitarnim akcijama vodi na ljetovanja.
U jeku zakona o femicidu teško je gledati roditelje ubijene mlade Mihaele Berak. Nemili događaj munjevito se utišao velemajstorskim načinima zataškavanja gdje dežurni protivnici nasilja i zaštitnici ženskih i ljudskih prava šute.
Licemjerje je duboko ukorijenjeno, sebični individualizam i djelovanje pro forme. Politički vjernici govoriti će o miru i ljubavi, ali jednostrano i nekritički podržavati stravične događaje u Gazi bez primisli o dubljem istraživanju povijesti i stanja skoro 80 godina. Masakri nad djecom negdje daleko su u redu. Kod kuće je važno glumiti propovijednika s isključenim zapovijedima “ne ubij” i “ljubi bližnjega svoga”.