KAKAV OTAC, TAKVA KĆI
Gledajući sinoćnje Otvoreno, čovjek se zapita: “Je li SDP ozbiljna politička stranka ili školska predstava „Kako sam naslijedila Partiju“?”
SDP je, po tko zna koji put, odlučio pokazati što za njih znači „nova generacija“. Ako je Tesa Goldstein najbolje što ta stranka može ponuditi, onda je jasno zašto se SDP raspada.
U emisiji koja je trebala biti razgovor o današnjim tj. jučerašnjim zbivanjima, mlada Tesa cijelo je gostovanje posvetila 1941. i 1945. godini.
I onda će oni nama govoriti da se mi bavimo prošlošću?
Dok desnica gleda naprijed, oni još uvijek traže komesare po šumama i pričaju o revoluciji kao da je jučer završila.
Takav je SDP. Zapeo negdje između Tita i tranzicije, između komiteta i komunalnog poduzeća.
Teško je povjerovati da je Tesa Goldstein izabrana za gostovanje zbog sposobnosti ili ideja. U Partiji se, očito, ne napreduje znanjem, nego po obiteljskim zaslugama.
Prezime je propusnica, a ideološka lojalnost valuta.
Vidjeli smo i sinoć obiteljsku crtu, iste zablude, iste priče o „naprednim“ idealima koji su odavno propali zajedno s državom u koju još uvijek vjeruju. Otac priča o drobilicama, a kćer drobi o KPJU koja nije bila komunistička.
A dok SDP tonе u prošlost, njihovi tobožnji partneri iz Možemo ih polako jedu. Za sada im to obostrano odgovara. SDP dobiva privid života, a Možemo birače. Ali ta će simbioza trajati kratko. Kad se parazit napije krvi, domaćin obično ugine.
Dok oni negiraju da je komunizam uopće postojao, desnica traži istinu o komunističkim žrtvama. Dok oni sanjaju Jugoslaviju, mi gradimo Hrvatsku. I to je razlika između onih koji žive od mita i onih koji žive za istinu. I zato je danas sve jasnije tko je na pravoj strani povijesti.