Nedavni intervju bivšeg predsjednika Stjepana Mesića ponovno je izazvao buru u hrvatskoj javnosti.
Iako je bivši političar poznat po svojim kontroverznim stavovima, njegove riječi o partizanima, hrvatskim braniteljima i “Za dom spremni” pozdravu izazvale su lavinu reakcija.
Mesić je, između ostalog, istaknuo da su “partizani oslobodili Hrvatsku u granicama koje danas imamo”, dok su, prema njegovim riječima, hrvatski branitelji u Domovinskom ratu “samo obranili te granice”. Tu je i kontroverzna izjava o pozdravu “Za dom spremni”, koji, kako kaže, danas ne može vjerovati da koriste mladi ljudi.
Kao odgovor na Mesićeve tvrdnje, za portal Direktno oglasio se Tomislav Jonjić, odvjetnik, povjesničar i predsjednik stranke Jedino Hrvatska. Jonjić je jasno poručio: Mesićeve izjave treba ignorirati, jer je riječ o čovjeku koji više nije odgovoran za svoje riječi. No, s obzirom na to da “uvijek postoji čeljad koja je spremna prihvatiti svaku budalaštinu”, Jonjić je odlučio razjasniti nekoliko važnih točaka.
“Zašto su hrvatski branitelji morali ginuti?”, zapitao se Jonjić, koji smatra da Mesićev pokušaj relativiziranja uloge hrvatskih branitelja u stvaranju neovisne Hrvatske ne samo da nije povijesno točan, već je i duboko uvredljiv. Prema Jonjiću, tvrditi da su “partizani oslobodili Hrvatsku” znači zaboraviti da su ti isti partizani, tijekom Jugoslavije, “darovali” dijelove Hrvatske drugim republikama, čime su zapravo uskratišeni temeljni teritorijalni integritet zemlje.
Jonjić podsjeća da hrvatski branitelji u Domovinskom ratu nisu branili teritorij “darovan” Jugoslavenskim republikama, kao što je to bilo za vrijeme socijalističke Jugoslavije, jer bi to u tom slučaju bilo smatrano agresijom. “Da su branitelji pokušali osvojiti teritorije koje su partizani predali Srbiji, Crnoj Gori ili Sloveniji, bili bi proglašeni agresorima”, ističe Jonjić. Također, napominje da su ti teritorijalni “pokloni” bili rezultat političkih odluka u mirnodopskim uvjetima, a ne u kontekstu vojne pobjede.
Jonjić se ne zaustavlja samo na povijesnim činjenicama. “Ako su partizani oslobodili makar pedalj Hrvatske, zašto su hrvatski branitelji morali ginuti u Domovinskom ratu? Zašto nisu tada, u miru, proglasili osamostaljenje Hrvatske, ako je to bilo tako lako?” pita Jonjić, implicirajući da bi politički vođe tog vremena, uključujući i Mesića, trebali shvatiti duboku razliku između političkog “osvajanju slobode” i krvavog ratovanja za neovisnost.
Jonjić također ističe ironičnost Mesićeve izjave da bi bilo dovoljno da vozači tramvaja oslobode Hrvatsku. “Jesu li hrvatski branitelji prolijevali krv zato što alternative nije bilo? Ili zbog toga što su politički poglavari, poput Mesića, imali ograničenu viziju i nisu imali hrabrosti donijeti radikalne, ali nužne odluke?”, zaključuje Jonjić, jasno poručujući da je rat za neovisnost bio pitanje opstanka, a ne “politiziranja prošlih zasluga”.
Još jedna kontroverzna točka u Mesićevim izjavama bila je njegov pogled na bivšu Jugoslaviju. Mesić je istaknuo da je Jugoslavija bila priznavaana u svijetu, te da je sam Tito bio veliki političar, čemu svjedoči dolazak više od 150 svjetskih državnika na njegov sprovod. “Svako vrijeme ima svoje dobre i loše strane”, rekao je Mesić, tvrdeći da bi trebalo priznati i pozitivne aspekte Jugoslavije, a ne samo negativnosti.
No, Jonjić u ovoj izjavi vidi pokušaj ponovnog glorificiranja bivšeg režima, koji je, kako tvrdi, duboko štetio hrvatskom narodu. Za njega, Jugoslavija nije bila nikakva uzor međunarodne suradnje, već represivni politički okvir koji je sustavno gušio nacionalne težnje i prava Hrvata.
Izjava Stjepana Mesića ponovno je otvorila staru ranu u društvenoj i političkoj raspravi Hrvatske. U jednoj suprotnosti između povijesnih činjenica i osobnih političkih interpretacija, hrvatska javnost ponovno mora donijeti zaključke o tome kako gledati na prošlost i kako tumačiti ulogu onih koji su oblikovali noviju povijest Hrvatske.
Nacionalnoplus/Direktno.hr