Na današnji dan 1944. provedena je operacija iskrcavanja savezničkih snaga na obalama Normandije. Ova operacija u povijesti je ostala poznata kao Dan D. Taj dan označio je veliku prekretnicu Drugog svjetskog koja je dovela do pobjede Saveznika.
Ove godine održava se jubilarna 80. komemoracija, na kojoj će između ostalih prisustvovati i kralj Velike Britanije Charles III., američki predsjednik Joe Biden, njemački kancelar Olaf Scholz, talijanski predsjednik Sergio Mattarella, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, francuski predsjednik Macron i drugi.
Tog 6. lipnja 1944. godine na plaže Normandije iskrcalo se više od 150 tisuća vojnika i premda planirani ciljevi invazije nisu dostignuti prvog dana, Saveznici su uspostavili čvrst mostobran koji je za nepuna dva mjeseca teških i ogorčenih borbi rezultirao probojem linije bojišnice i uništenjem većine njemačkih snaga sa zapadne strane rijeke Seine.
Invazija Francuske bila je očekivana i uslijedila je nakon što su Saveznici dobili dvije važne bitke. Prva je bila ona za Atlantik. Od sredine 1943. godine značajna tehnološka, materijalna i organizacijska nadmoć Saveznika potjerala je Hitlerove podmornice uz katastrofalne gubitke natrag u baze, što je omogućilo dopremu ljudstva i tehnike u Veliku Britaniju i pripreme za otvaranje Drugog fronta.
U prvoj polovini 1944. Saveznici su ostvarili zračnu supremaciju nad Zapadnom Europom i Njemačkom. Pojava lovca Mustang s do tada nezabilježenim doletom i intenzivna zračna kampanja konačno su slomili Hitlerovu Luftwaffe. Razorena je većina centara za proizvodnju sintetičkog goriva, značajno smanjeni proizvodni kapaciteti oklopnih vozila i kamiona, dok su lovačke formacije ostale i bez aviona, ali i velikih broja iskusnih pilota. Kada su tog 6. lipnja Saveznici krenuli u osvajanje Zapadne Europe, nebo nad Normandijom zacrnjelo se od zrakoplova. Više od 12 tisuća stajalo je na raspolaganju Saveznicima, niti tisuću Nijemcima.
Kao da to sve nije bilo dovoljno, invazija je potpuno iznenadila rukovodstvo Reicha i Wehrmachta. Hitler je iskrcavanje prespavao. Ljubitelj westerna i kasnih noćnih projekcija probudio se tek popodne jer se nitko od osoblja nije usudio probuditi Führera. A jedini je on smio dati zapovijed da oklopne jedinice iz pričuve krenu ka plažama.
Feldmaršal Rommel slavio je taj dan suprugin rođendan u Njemačkoj i nije bio na raspolaganju svojim jedinicama taj prvi kritični dan. Uzalud je uvjeravao pretpostavljene da je oklop potrebno koncentrirati blizu mjesta iskrcavanja jer će zračna nadmoć onemogućiti brz dolazak pojačanja. Svoja je stajališta crpio iz iskustva, tj. povlačenja pred nadmoćnim snagama protivnika nakon poraza u Bitci kod El Alameina.
Saveznici su dobili i obavještajnu bitku. Zahvaljujući opsežnim mjerama zavaravanja i formiranju fiktivne armije pod zapovjedništvom generala Pattona, kojeg su se Nijemci najviše pribojavali, unatoč golemim snagama koje su prvog dana udarile na Normandiju, Hitler i njemački vojni vrh još su neko vrijeme živjeli u uvjerenju da je riječ o diverziji i da će pravo iskrcavanje uslijediti na području La Manchea, odakle je vodio najkraći pravac prema francuskoj prijestolnici Parizu, čije bi oslobađanje imalo veliki politički efekt. Zato neke od elitnih formacija, poput 1. SS oklopne divizije, nisu odmah upućene na bojište, dok su druge, poput 2. SS oklopne divizije putovale mjesec dana po noći do fronta. Usput su pobili veliki broj civila kao odmazdu za aktivnosti francuskog pokreta otpora koji je vršio napade i diverzije u neprijateljskoj pozadini.
Premda je Rommel na raspolaganju imao na papiru impozantnu snagu od pedesetak divizija, one su bile raspoređene na širokom području. Većina pješačkih formacija bila je značajno ispod standarda i opremom i ljudstvom. Na terenu je bilo nekoliko Istočnih legija koje su činili zarobljenici Crvene armije s Dalekog istoka. Njemačka je nakon dugog rata na Istočnom frontu imala nenadoknadive gubitke pa su unovačeni i stariji i oni s kroničnim bolestima.
Tako su snagu od šest savezničkih divizija koje su se tog jutra iskrcale u Normandiji dočekale tek tri njemačke, od kojih se tek jedna, 352. mogla smatrati punovrijednom. Ostale dvije su bile takozvane statičke divizije slabe borbene sposobnosti. Upravo je 352. divizija bila u Sektoru Omaha gdje su Amerikanci doživjeli teške gubitke, no ipak su uspjeli učvrstiti mostobran i kasnije se spojiti s ostalim zonama iskrcavanja.
Prvog dana invazije Nijemci su na raspolaganju imali tek jednu oklopnu diviziju, reformiranu 21. s kojom se Rommel borio u Africi. Unatoč blizini plaža, nisu stvoreni uvjeti za odlučni udar jer su postrojbe već bile angažirane u borbi s britanskim padobrancima koji su se noć uoči invazije iskrcali na boku zona iskrcavanja. Osvojili su važne mostove koji su vodili prema obali.
Na bojište su uskoro pristigle i Hitlerove elitne formacije, 12. SS oklopna Hitlerjugend, Lehr divizija sastavljena od tenkovskih instruktora i 101. SS oklopni bataljun opremljen moćnim teških tenkovima Tiger. Oko grada Caena razvila se ogorčena borba. Nijemci su na taj dio bojišta koncentrirali 85 posto oklopnih divizija, što je značajno rasteretilo američki dio fronta te je u konačnici početkom kolovoza i rezultiralo probojem u zaleđe neprijatelja.
Unatoč tome što je nakon mjesec i pol dana bilo jasno da je Francuska za Hitlera izgubljena, u zadnjem očajničkom trzaju pokušao je presjeći uski koridor koji su Amerikanci napravili na jugu i potjerati ih u more, no ta ofenziva bila je od samog starta osuđena na neuspjeh. Saveznici su nadzirali njemačke komunikacije i uz pomoć svog centra u Bletchley Parku bili su uvijek korak ispred svog protivnika.
Njemačke snage na koncu su okružene u džepu kod Falaisea te su većim dijelom uništene unatoč jakom otporu preostalih SS jedinica. Izgubljen je više-manje sav oklop koji je Hitler poslao na Normandiju, a gubici u ljudstvu su bili katastrofalni. Pariz je oslobođen koncem kolovoza, a Saveznici su osvojili i veliki dio ostatka Francuske nakon što su se iskrcali na južnoj obali. Put ka Njemačkoj bio je otvoren.
Dragan Miljuš | 06. 06. 2024.