Hrvatska se u nedjelju, s dubokom tugom i ponosnim pijetetom, prisjetila jedne od najtežih i najpotresnijih obljetnica iz Domovinski rat – pogibije šestero djece u Slavonskom Brodu. Ujedno se obilježava i Dan sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu, odluka donesena prošle godine kako bi se trajno očuvalo sjećanje na nevine žrtve.
Taj dan, 3. svibnja 1992., zauvijek je urezan u kolektivnu svijest grada na Savi – kao simbol boli, ali i opomene.
Jutro koje je donijelo smrt
Od ranih jutarnjih sati Slavonskim Brodom odzvanjale su sirene za opću i zračnu opasnost. Nebo iznad grada parali su zvukovi granata, a mete su bili i oni najnezaštićeniji – vrtići i škole.
Gotovo svi odgojno-obrazovni objekti bili su bombardirani.
U tom strašnom napadu poginulo je 16 ljudi, dok je ranjeno njih 60, od čega čak 30 teško.
Grad je tog dana zanijemio. Djetinjstvo je nasilno prekinuto.
Jelas – mjesto nezamislive tragedije
Najveća bol dogodila se na Jelasu, pokraj Osnovna škola Hugo Badalić. U podrumu, tražeći spas od granata, skrivale su se obitelji i susjedi.
Tamo su bili:
Marinko Marinković (1,5 godina) – najmlađa žrtva
Andrijana Marinković (9)
Dalibor Marinković (5)
njihova majka Željka i baka Kata
susjedi: Ivana Petrović (4) i Marko Petrović (7)
Nitko nije preživio.
Ova tragedija ostaje jedna od najstrašnijih slika rata u Hrvatskoj – trenutak kada su dječji životi, puni igre i snova, ugašeni u tišini podruma koji je trebao biti utočište.
Tužna statistika koja obvezuje
Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je ubijeno 402 djece.
Samo u Slavonskom Brodu – njih 28.
Time je ovaj grad postao najstradaliji grad po broju poginule djece u Hrvatskoj.
Za te zločine – nitko nikada nije odgovarao.
Spomenici koji govore umjesto riječi
Kako bi se očuvalo sjećanje na nevinu djecu, Slavonski Brod je podigao trajne simbole boli i opomene.
Godine 2000. podignut je spomenik „Djevojčica”, rad Antun Babić, postavljen ispred škole Hugo Badalić – škole koja je u ratu izgubila 16 svojih učenika.
Šesnaest godina kasnije, 2016., grad je dobio i spomenik „Prekinuto djetinjstvo”, prema ideji Petar Dolić i Petra Tončić Lipovščak.
Riječ je o slagalici s dvije praznine – simbolu igre koja nikada nije dovršena i života koji su prerano ugašeni.
Sjećanje koje je dužnost i zavjet
Slavonski Brod danas ne šuti – on pamti.
Pamti imena, lica i snove koji nisu stigli odrasti.
Ova djeca nisu samo broj. Ona su dio hrvatske slobode.
I zato Hrvatska danas stoji dostojanstveno, s tugom u srcu i ponosom u duši – jer njihova žrtva obvezuje da se nikada ne zaboravi i nikada ne ponovi.
Nacionalnoplus