Hrvatska nautička sezona, barem kada je riječ o marinama s velikim udjelom stalnih vezova, i dalje stoji čvrsto na nogama. S druge strane, čarter tržište puno teže diše, pod udarom kasnih bukinga i brutalne konkurencije s Mediterana, a kronični nedostatak iskusnih ljudi na obali i palubi ostaje rak-rana sektora. To je sažetak stanja koji je za Hinu iznijela predsjednica Udruženja nautičkog turizma pri HGK, Bernarda Renata Marević.
Brojke nisu alarmantne, ali upozoravaju
Ako se gleda samo čarter, brojke iz sustava eCrew, koji bilježi prijave i odjave turista na plovilima za najam, do kraja lipnja pokazuju blagi pad. Stiglo je 194.500 čarter gostiju s nešto više od 1,1 milijun noćenja. U prijevodu, tri posto manje gostiju i jedan posto manje noćenja nego lani u isto vrijeme. Za tri posto pao je i broj najmova plovila.
No, Marević odmah upozorava da eCrew nije cijela slika. Sustav vidi samo goste na čarter brodovima.
“Time nisu obuhvaćeni brojni strani nautičari koji dolaze vlastitim plovilima, kao ni domaći koji imaju plovila na vezovima u marinama i lukama te redovito plove”, ističe.
Zato se, kaže, ti podaci ne smiju čitati kao ukupan nautički promet Hrvatske. I taj pad ne smatra dramom, već “blagim odstupanjem”, jer je špica sezone tek pred nama i konačni obračun radit će se u rujnu.
Čarter na udaru Grčke i Turske, Amerikanci spašavaju luksuz
Da je čarter pod većim pritiskom nego ikad, potvrđuju i sami iznajmljivači. Najteže je u najmasovnijem segmentu – standardnim jedrilicama i manjim brodicama. Razlog je jednostavan: gost s tri klika usporedi cijenu veza u Hrvatskoj s onom u Grčkoj, Turskoj ili Italiji i odluka pada u sekundi.
Struktura gostiju se nije puno promijenila. U čarteru i dalje dominiraju Nijemci, Austrijci, domaći gosti, Slovenci, Amerikanci, Česi, Poljaci i Britanci. Ohrabruje rast američkog tržišta, posebno važnog za jahte i plovila više kategorije, koje je u prvom polugodištu raslo.
Tradicionalni gosti poput Nijemaca, Austrijanaca, Slovenaca i Talijana sve češće biraju komfor vlastitog broda koji drže na stalnom vezu u Hrvatskoj, ponajviše zbog blizine i odlične cestovne povezanosti, ali ostaju i vjerna čarter klijentela.
Tri Jadrana, tri različite priče
Sezona je, pokazuje se, izrazito neujednačena po regijama.
Sjeverni Jadran živi od stalnih vezova i gostiju koji dolaze autom, s vlastitim barkama. Srednja Dalmacija je srce hrvatskog čartera i upravo zato trpi najveći cjenovni rat – tamo je koncentracija flote najveća. Jug, odnosno dubrovačko područje, vuče goste s dalekih tržišta i one koji traže luksuz, ali je izrazito osjetljivo na avio-linije i ukupni trošak putovanja.
Podaci Ministarstva mora, prometa i infrastrukture daju malo optimističniju sliku od eCrew-a. Ukupan broj prijava stranih jahti i brodica te produljenja boravka u porastu je za oko 1 posto u odnosu na 2025. Istina, manje je prvih prijava, ali je više produljenja. Rast prvih prijava bilježe Rijeka, Split i Senj, dok su Pula, Šibenik i Dubrovnik u minusu.
Cjenovni paradoks: katalog jedno, stvarnost drugo
I tu dolazimo do najvećeg problema o kojem se u nautici šapuće, a Marević ga je samo potvrdila. Službeni cjenici su na razini lanjskih ili malo viši, pravdaju se rastom troškova. No stvarno naplaćene cijene često su niže jer se spašavaju popustima i last minute ponudama.
To je jasan znak da je tržište prezasićeno i da su cijene otišle predaleko.
Najtraženije su i dalje jedrilice i katamarani za tjedni najam. U premium segmentu raste potražnja za katamaranima, motornim jahtama i plovilima s posadom, dok je goli najam bez skipera, takozvani bareboat, cjenovno najosjetljiviji.
Marević otvoreno priznaje ono što svaki nautičar zna: nautičari jesu gosti veće platežne moći, ali nisu neozbiljni.
“Vrlo pažljivo uspoređuju ukupan trošak odmora, uključujući najam, vezove, gorivo, restorane i dodatne usluge”, kaže. Trend je racionalizacija do krajnjih granica: kombinira se vez u marini sa sidrenjem na divlje, važe se svaka kuna za restoran, biraju se samo nužne dodatne usluge.
I to je poražavajuće. Kada vam gost koji je platio 5.000 eura za tjedan najma mora kalkulirati hoće li popiti kavu u marini jer je cijena veza, goriva i osnovnih namirnica postala bezobrazno visoka, onda nešto ozbiljno ne štima. Hrvatska se ne može natjecati s Turskom koja nudi vez upola jeftinije ako će kod nas gost imati osjećaj da ga se dere na svakom koraku.
Gosti luksuza će i dalje platiti kvalitetu, privatnost i vrhunsku hranu, ali za njih konkurentnost ne smije biti samo visoka cijena. Mora biti opravdana sigurnošću, infrastrukturom i očuvanim morem.
Marević upozorava da konkurencija ne spava, ulaže u flotu, infrastrukturu i poticaje, dok su naši gosti sve zahtjevniji i cjenovno osjetljiviji. Zato su nam, poručuje, nužna ulaganja u obnovu flote, zelenu i digitalnu tranziciju i podizanje usluge.
Fali ruku, a ne samo brodova
Uz cijene, drugi uteg oko vrata je kadar. Nedostatak kvalitetnog i iskusnog osoblja i dalje je glavni izazov.
Najtraženiji su skiperi, tehničari, serviseri i lučki radnici koji znaju teren, govore jezike i znaju pružiti uslugu. Stanje je nešto bolje nego lani jer su se poslodavci ranije organizirali, ali problem nije naći bilo koga, već naći čovjeka od zanata.
“Ulaganje u kvalitetno osoblje nije područje na kojem se može štedjeti jer ono izravno utječe na sigurnost i cjelokupno iskustvo gosta”, zaključila je Marević, a rast troškova rada taj zadatak čini još težim.
Zaključak je jasan: brojke pokazuju da smo i dalje nautička velesila, ali ako nastavimo s politikom paprenih cijena gdje se za vez, tuš i bocu vode plaća kao za apartman, uskoro ćemo gledati krmu konkurenciji koja je shvatila da se gost ne zadržava lijepim pogledom, već poštenom ponudom.
Nacionalnoplus