Pitanje moralne odgovornosti hrvatskih estradnih umjetnika ponovno se našlo u središtu javne rasprave. Udruge hrvatskih branitelja, logoraša i stradalnika Domovinskog rata uputile su dramatičan apel povodom najavljenih nastupa Tonyja Cetinskog (8. ožujka) i Jakova Jozinovića (14. ožujka) u novosadskoj dvorani SPENS.
Razlog nije politički bojkot, već bolna povijesna istina: ta je dvorana nakon pada Vukovara 1991. godine služila kao tranzitni logor u kojem su vukovarski branitelji i civili proživljavali nezamislive torture.
Krvavo nasljeđe dvorane SPENS
Na konferenciji za medije, koja je okupila ključna imena obrane Vukovara i preživjele logoraše, izneseni su potresni podaci Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Prema službenim evidencijama, SPENS je bio mjesto sustavnog zlostavljanja.
„Dvorana u kojoj se danas planira pjesma i zabava, 1991. godine bila je poprište krikova. Tamo su branitelji i civili mučeni, maltretirani i ponižavani. Posebno naglašavamo sudbine žena koje su tamo bile izložene sustavnim silovanjima, a mnogim se našim suborcima upravo s tog mjesta gubi svaki trag. To nije dvorana, to je stratište“, istaknuto je na konferenciji.
Među govornicima su bili izravni svjedoci tih događaja: Zlatko Panković, vukovarski branitelj koji je preživio zatočeništvo u SPENS-u, Josip Foro, predsjednik Udruge logoraša grada Zagreba, te legendarni zapovjednik obrane Vukovara, Ivan Anđelić – Doktor. Svojim su svjedočanstvima podsjetili javnost da rane još uvijek nisu zacijelile.

„Mir se ne gradi na zaboravu, već na istini“
Branitelji su se izravno obratili glazbenicima koji se često brane citiranjem generala Ante Gotovine i njegovih riječi: „Rat je gotov – okrenimo se budućnosti“.
„General Gotovina tom rečenicom sigurno nije dao zeleno svjetlo za ples po grobovima i mjestima patnje vlastitog naroda. Okrenuti se budućnosti znači graditi mir na čvrstim temeljima istine, a ne na selektivnom zaboravu radi profita“, poručila je Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.
Oštro su demantirali i isprike o strahu od plaćanja ugovornih kazni (penala) zbog otkazivanja nastupa. Poruka izvođačima bila je jasna i beskompromisna: „Logoraši i žrtve platili su ‘penale’ za sve vas – platili su ih krvlju i uništenim životima. Nikakav financijski gubitak ne može se mjeriti s cijenom žrtve koju smo podnijeli da biste vi danas imali slobodu nastupa.“
Poziv institucijama na uvođenje civilizacijskih standarda
Osim apela izvođačima, braniteljske udruge (uključujući HVIDR-u Zagreb na čelu s Antom Tandarom i tekstopisca Marina Medaka) uputile su službeni prijedlog Ministarstvu kulture te Ministarstvu turizma i sporta.
Traže da se putem krovnih organizacija, poput Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog olimpijskog odbora, donese jasna preporuka: Zabrana nastupa u prostorima koji su dokazano bili mjesta zatočenja i mučenja tijekom velikosrpske agresije, poštivanje Deklaracije o Domovinskom ratu, kojom je Sabor utvrdio narav agresije na RH, moralna selekcija lokacija, čime bi se spriječilo da mjesta tragedije postanu kulise za zabavu bez ikakvog pijeteta prema žrtvama.
Apel savjesti, a ne mržnje
Organizatori konferencije naglasili su da njihov zahtjev nije motiviran mržnjom prema bilo kome, već isključivo obvezom prema onima koji se iz logora nikada nisu vratili. „Pjevati i zabavljati publiku na mjestu gdje su žene proživljavale pakao znači izravno gaženje dostojanstva žrtve“, zaključili su.
Podršku ovom zahtjevu dale su brojne braniteljske udruge iz Zagreba i okolice, tražeći od glazbenika da pokažu minimum ljudskosti i koncerte izmjeste na druge, „čiste“ lokacije koje ne nose teret ovakve bolne povijesti.
Nacionalnoplus