Piše: Suzana Pavlović
Dočekao je Mario Banožić kaznenu prijavu nakon skoro mjesec dana kada je situacija kompromitirana čime je upitan ishod daljnjeg procesa. Poznati su političari i javne osobe s nezgodama u prometu i procesima u kojima su žrtve bez mogućnosti obrane bile krive.
Nikola Grmoja, Mostov borac za pravdu i predsjednik Antikorupcijskog vijeća konačno je postao slika s pratećim tonom u prometnoj temi. Nije bilo srčanog i razboritog manira. Pomalo traljavo izgovorene riječi sklopile su izgovore svjesnosti neoglašavanja u slučaju Banožić i nemušto kako se svima može dogoditi. Odgovoran i razuman čovjek se ne ponaša obijesno i svjestan je sankcija posebno ako nije član vladajuće kaste ili drugi povlašteni dionik vlasti. Pitanje je bi li tako pričao da su se on ili njegovi stranački i politički kolege zatekli u toj situaciji čistom bahatošću i opijenosti moći. I bi li odnos sudbenih i drugih tijela bio isti prema njima i učitelju zbog svjesne prometne nepažnje? Učitelj bi više nagrabusio od saborskih zastupnika i politikanata. Lako je biti general poslije bitke. Ovakvim istupom zamagljena je vjerodostojnost antikorupcijskog prvoborca koji je toliko dugo čekao s komentarom. Može li se potpuno vjerovati onome tko žmiri na prilično tragičnu i nepravednu okolnost, a o drugima neprekidno govori? Grmoja je po osluškivanju bila situacije ponovio da će se u stranci boriti za jednakost svih građana. Pokojni Goran Šarić brzo je zaboravljen od svih osim bližnjih te će biti kriv što je ustao iz kreveta. Dušebrižnici su apelirali da se čovjeka na podu ne treba dodatno cipelariti.
Apel za milost dok je osoba na tlu nije vrijedio nakon nesreće na zagrebačkom odlagalištu otpada Jakuševec. Unesrećeni su odmah gurnuti na marginu događaja iako bi trebali biti prvi s obzirom da je radnik ostao bez nadlaktice. Započeto je političko prepucavanje s napadima na gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Odlaganje otpada godinama jest problematično s kulminacijom posljednje dvije godine, ali se prvo moglo izraziti iskreno suosjećanje s radnicima. Usput se mogao predložiti oblik pomoći za sada radno nesposobnog čovjeka koji je zarađivao za obitelj i bolesno dijete. Empatija rijetko krasi uzavrele političke glave i strasti, pa je to bilo suludo pomisliti u ovom slučaju. Sukob Most Marije Selak Raspudić i Možemo Sandre Benčić traje izvjesno vrijeme s izraženom napetosti kada zajedno gostuju na određene teme. Međusobni animozitet nalikuje infantilnom odnosu Ljubana i Pere iz Vlaka u snijegu s upotrebom nepristojnih izraza jedne od njih u medijskom prostoru, a nije izostalo obavezno prozivanje Benčić nakon tragedije. Općenito bi se hrvatsku političku scenu moglo usporediti s družbom Pere Kvržice.
Agonija otpada u Zagrebu se nastavlja poput indijske serije bez kraja s usporenim glumcima koji krivnju još svaljuju na pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. Bezbroj je izgovora za događaj, besmislene regule i vrećice za otpadno rasulo. Također su se sjetili govoriti o fiktivnoj sigurnosti radnika i iznalasku rješenja. Grad gore nije izgledao i funkcionirao, ali se uzde vlasti ne puštaju. Pokrenuta je istraga principa “neka visi Pedro”, netko mora biti kriv osim zagrebačke vrhuške.
Njihova kandidatkinja za premijerku aktualna je zbog diplome Pravnog fakulteta u Zagrebu koju je tamo navodno nemoguće pronaći. Nije jedina u politici s upitnom diplomom i završenim visokim školama. Bili brižni političari visookoobrazovani ili ne, licemjerstvo je u raspravama tko isisava proračunska sredstva i tko “visi” na plaćama, privilegijama, troškovima i naknadama kada su svi više ili manje u istom košu. Magla u teglama je isprobana metoda obmanjivanja tko je pošteniji, dostojanstveniji, zaslužniji, časniji itd. ne bi li se uhvatio glas na izborima. Kasnije sve po starom, ako ne i gore. Ne može se generalizirati da su svi političari isti. Nekima napokon treba dati priliku za dokazivanje na djelu u svijetlu kritičnih i kriznih događanja u Hrvatskoj. No, narod ih sve više gleda s prijezirom bez razlike između njih. Ista lica godinama i sve gore stanje.
Politiziranjem smrti obitelji Zec nastoji se Hrvatsku prikazati zločinačkom nasuprot nebrojenih nekažnjenih slučajeva agresorskih zločina s polemikama da je to zločin iz koristoljublja bez političkog motiva.
U umjetnoj božićnoj radosti siromašnim i ugroženim građanima bacaju se mrvice uzete kroz sva davanja državi i nižim razinama vlasti zakamuflirane u dobročiniteljstvo i humanost. Prosječna mirovina je 449 eura, a prosječna plaća 991 euro. Ponižavajuće je hvalisanje s 15 eura božićnice umirovljenicima u potrošačkoj košarici od 80 eura kada je izašlo da je gradonačelnik Otoka Josip Šarić potrošio na čašćenje u zagrebačkom restoranu sredstva tog mjesta. Nakon razotkrivanja pravdao se kako je potrošeno vratio u blagajnu iz koje je krišom uzeo. Vuk sit, ovce na broju.
Grad Petrinja izdvojio je sredstva za božićnice umirovljenicima s mirovinama koje ne prelaze 332 eura. Milostivo će Petrinja udijeliti financijski iscrpljenim i siromašnim umirovljenicima 30 eura po podnošenju i kontroliranju dokumenata „papirologije“ jer u hiperbirokratiziranim sustavima drukčije ne može. Nakon skoro pune tri godine otvoren je potresno oštećeni petrinjski Glazbeni paviljon. Vrijednost radova i sanacije na kulturnom dobru iz 1892. u petrinjskom parku iznosila je 246.814, 45 eura. Ministarstvo kulture i medija sufinanciralo je radove sa 79.633, 68, a Grad Petrinja sa 167.180, 77 eura. Za toliki novac vjerojatno je uskrsnula engleska kraljica Viktorija i ručno bojala ogradu na njemu.
Božićno ukrašavanje Grada kojim hara HDZ Magdalena Komes stajalo je građane Petrinje 224.487,19 kuna u 2021. Ukrašavanje ruševina u nakaznoj neobnovi 2022. koštalo je 266.637,34 kune. Iste godine je najam adventske pozornice iznosio 55.000 kuna. Ukrašavanje krajem 2023. ostaje misterija kako Grad Petrinja skoro punih godinu dana nije objavio sve financijske račune i troškove objedinjene na javno dostupnom mjestu kao što je učinjeno za 2021. i 2022. godinu. Javno stoji da je Grad u 2023. potrošio samo 3.685, 08 eura. Trošak tekućeg Adventa u Petrinji obavijen je velom tajne i gradsko “dobročiniteljstvo”.
Prvi dan prosinca stanovnici Donje Bačuge i Banskog Grabovca obaviješteni su o neispravnosti vode za ljudsku upotrebu unatoč višegodišnjoj hvali o uspješnim radovima i sanaciji petrinjskog vodovoda i aglomeracije sufinanciranima sredstvima iz europskih fondova. Za lampice u trogodišnjim neljudskim i životno ugrožavajućim uvjetima neupitno je izdvojiti pozamašne sume novca.