Nekadašnji pogled na život kroz novinarski objektiv i visoku politiku, bivša novinarka i savjetnica nekadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Mirjana Hrga, danas je zamijenila mirisom domaće kuhinje i autentičnim radom. Kao vlasnica konobe u Osoru na otoku Cresu, Hrga stvara priču koja nadilazi klasičnu ugostiteljsku ponudu. No, unatoč tome što je riječ o poštenom i teškom poslu, susret s ostacima starog mentaliteta podsjetio ju je koliko je društvo opterećeno nebitnim formama.
“Redakcija” intelektualaca iza ugostiteljskog pulta
Ono što Hrgin restoran čini iznimnim nije samo hrana, već ljudi koji ga čine živim. Hrga koncept poslovanja opisuje kroz prepoznatljivu novinarsku dinamiku:
“Imam neobičan restoran. Ja, kao novinar, vodim taj restoran (kao nekada redakciju) i radim sve što rade i moji. A ‘moji’ su bili ili jesu: glumac (konobar), danas odvjetnik u Beču (konobar), kamerman (šank), bivša balerina (šank), grill majstor (završen DIF)…”
Ovakav sastav tima jasno pokazuje da rad u ugostiteljstvu nije utočište za one bez opcija, već izbor ostvarenih pojedinaca koji se ne sramu rada i sticanja novih iskustava.
Pitanje koje otkriva svu površnost našeg društva
Ipak, predrasude i dalje stanuju u glavama onih koji rad dijele po titulama. Hrga se prisjetila trenutka koji ju je zapanjio i otvorio pitanje duboko ukorijenjenog snobizma:
“I onda za jednog od pobrojanih jedna osoba kaže: ‘Zar je za ovo studirao/la?’ Ostanem bez teksta i odgovorim: ‘Pa jesam li ja za ovo studirala?'”
Ova njezina reakcija pogađa u samu bit problema. Pitanje koje je Hrgu ostavilo bez teksta zapravo je odraz lažne elitističke skromnosti. U društvu koje prečesto veliča nerad i formu, iskrena predanost poslu — bila ona u redakciji, predsjedničkom uredu ili uz roštilj — predstavlja vrhunac osobne slobode i integriteta. Svaki pošten posao obogaćuje čovjeka, a diploma bi trebala biti širina duha, a ne opravdanje za izbjegavanje rada.
Autentičnost bez kompromisa: Od vlastitog kruha do pobjede nad mentalitetom
Predanost radu u ovoj osorskoj konobi nije samo načelna — ona se osjeti u svakom detalju. Ovdje nema prečaca ni industrijskih poluproizvoda, što potkrepljuje i način pripreme hrane:
“Stvarno kuhamo sve. Kruh je naš, slastice su naše, radimo po receptima na kojima smo odrasli i ništa ne mijenjamo.”
Taj povratak korijenima i iskrenom radu ujedno je i najjača poruka koju Hrga šalje svima koji i dalje robuju zastarjelim društvenim obrascima:
“Ne da posao ne smatram kaznom nego uživam u njemu. Ponosim se voljom za rad. Ne štedim se. Uživam. Kao i svi ovi divni, samosvjesni i radišni ljudi. I dalje se borimo sa starim (neradničkim, uhljebničkim) mentalitetom…”
Stavljajući rad, poštenje i samosvijest ispred birokratskog statusa, Mirjana Hrga i njezin tim daju najbolji mogući odgovor na pitanje s početka priče. Obrazovanje nije ukras na zidu, nego sposobnost da u svemu što radiš daš svoj maksimum i ostaneš svoj.
Nacionalnoplus