Automehaničarski obrt sa zagrebačkog područja iznenadio je ovotjednim oglasom za posao kakav se u Hrvatskoj rijetko viđa.
Traže, kako su napisali, “iskusnog i potpuno samostalnog automehaničara za rad na osobnim vozilima i dostavnim kombijima”.
Ali nije to ono što je zapalilo raspravu. Zapalila ju je plaća. I uvjeti.
“Vikend je svetinja!”
“Nudimo uvjete kakve malo tko nudi na tržištu! Fiksna početna plaća od 2600 eura neto mjesečno. Vikend je svetinja – subotom i nedjeljom ne radimo! Osiguran ljetni i zimski kolektivni godišnji odmor. Božićnica, uskrsnica i regres”, napisali su u oglasu.
Da, dobro ste pročitali. 2.600 eura neto. Fiksno. Odmah na startu.
Bez subota. Bez nedjelja. Bez “dođi samo na sat vremena”.
Bez rada na blagdane.
S ljetnim i zimskim kolektivnim godišnjim.
S božićnicom, uskrsnicom i regresom.
U zemlji gdje automehaničari nerijetko rade od jutra do mraka, subotom “jer mora”, a godišnji koriste na rate – ovaj oglas zvuči kao znanstvena fantastika.
Što se traži za 2.600 eura?
Nije da se traži malo. Obrt traži pravog majstora, ne pomoćnika.
Od kandidata očekuju:
- Najmanje 5 godina iskustva
- Potpunu samostalnost u radu
- Izvrsno poznavanje autodijagnostike
- Odgovornost i pedantnost
- Vozačku dozvolu B kategorije
Drugim riječima – čovjeka koji dođe, otvori haubu i zna što radi. Bez da ga netko mora voditi za ruku.
A koliko inače zarađuju mehaničari u Hrvatskoj?
E tu priča postaje još luđa.
Prema portalima specijaliziranima za oglase za radna mjesta i plaće, automehaničari u Hrvatskoj u prosjeku zarađuju oko 1.300 eura neto.
Oni s više iskustva, prema istim izvorima, dosegnu i 2.000 eura.
Ovaj zagrebački obrt ponudio je dvostruko više od prosjeka. I 600 eura više čak i od onih najbolje plaćenih majstora u branši.
Zato ne čudi što je oglas u nekoliko sati postao najkomentiraniji oglas za posao u zemlji.
Internet gori: “Gdje je kvaka?”
Komentari su se samo nizali:
“Pa ovo je premija! Gdje se prijaviti?”
“Konačno netko tko cijeni majstora!”
“Dajte mi ovakvog poslodavca, odmah se selim u Zagreb!”
Ali bilo je i onih sumnjičavih:
“Mora da je kvaka. Nema šanse da je ovo istina.”
“2600 neto? A koliko onda moraš raditi prekovremeno?”
“Svi mi to nudimo na papiru…”
Upravo ta nevjerica najbolje pokazuje koliko je tržište rada u Hrvatskoj postalo bolesno – kad poslodavac ponudi poštenu plaću i slobodan vikend, ljudi prvo pomisle da je prevara.
Majstori nestaju – a tko će popravljati aute?
Iza bombastičnog oglasa krije se gorka istina: Hrvatska ostaje bez automehaničara.
Iskusni majstori odlaze u Njemačku, Austriju, Irsku, gdje za isti posao dobivaju 3.000, 3.500, pa i 4.000 eura, a mlađi se uopće ne žele školovati za zanat jer su, kako kažu, “za te novce mogli raditi bilo što drugo”.
Poslodavci su, kažu upućeni, konačno shvatili – ili će platiti majstora, ili će zatvoriti radionicu.
Ovaj zagrebački obrt odlučio je platiti.
Hoće li se itko javiti?
Pitanje koje sada svi postavljaju je jednostavno: hoće li se na ovakav oglas uopće itko javiti?
Jer majstora koji zadovoljavaju sve uvjete – 5 godina iskustva, samostalnost, dijagnostika, pedantnost – u Hrvatskoj je sve manje. A oni koji su ostali, već rade – ili kod nekoga tko ih dobro plaća, ili za sebe.
Ako se nitko ne javi ni na 2.600 eura i slobodan vikend, onda je to poruka koja je glasnija od bilo kakvog oglasa:
Problem u Hrvatskoj više nije samo mala plaća. Problem je što PRAVIH majstora više – nema.
Nacionalnoplus