Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva protiv muškarca rođenog 1951. godine, tereteći ga za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava tijekom Domovinskog rata.
Riječ je o slučaju koji dodatno potresa javnost, ne samo zbog same optužnice, već i zbog reakcija koje su uslijedile iz Srbije.
Optužbe za rušenje crkve i ratne zločine
Prema navodima tužiteljstva, okrivljenik – australski državljanin – sumnjiči se da je u kolovozu 1992. godine u Benkovcu, kao pripadnik paravojne postrojbe pobunjenih Srba, sudjelovao u razaranju katoličke crkve Rođenja Blažene Djevice Marije iz 1864. godine.
Riječ je o sakralnom objektu koji ima status kulturnog dobra i bio je pod posebnom zaštitom međunarodnog prava. Optužnica ga tereti da je postavio i aktivirao eksplozivnu napravu, čime je crkva potpuno uništena, a pričinjena materijalna šteta procijenjena je na više od 225 tisuća eura.
Neslužbeno se doznaje kako je riječ o Siniši Medaku, bivšem pripadniku tzv. “Specijalne jedinice milicije”, koji se dovodi u vezu i s drugim zločinima, uključujući one u Škabrnji i Nadinu. Protiv njega je još 1994. godine podignuta optužnica u Zadru, zajedno s još 25 osoba.
Bijeg i doček u Srbiji
Umjesto suočavanja s pravosuđem, osumnjičenik je, prema dostupnim informacijama, napustio Australiju i stigao u Srbiju. Njegov dolazak javno je obznanio Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, koji ga je dočekao u zračnoj luci.
U objavi koja je izazvala oštre reakcije, Vasiljković je Medaka nazvao “srpskim herojem” te ustvrdio kako mu Srbija treba pružiti zaštitu. Ovakve izjave, koje relativiziraju optužbe za ratne zločine, izazivaju ozbiljnu zabrinutost i dodatno opterećuju ionako osjetljive odnose u regiji.
Retorika koja vrijeđa žrtve
Posebno su problematične izjave u kojima se tvrdi da se protiv osumnjičenog vodi “politički progon” te da su postupci protiv njega temeljeni na “neprovjerenim iskazima bez dokaza”. Takva retorika ne samo da dovodi u pitanje rad pravosudnih institucija, već i vrijeđa žrtve ratnih zločina i njihove obitelji.
Vasiljković je otišao i korak dalje, tvrdeći kako rat zapravo nije završio te optužujući Hrvatsku za navodnu zloupotrebu pravnog sustava. Izjave o “ustaškom političkom progonu” dodatno podižu tenzije i predstavljaju opasno iskrivljavanje povijesnih i pravnih činjenica.
Poruka koja ne smije proći bez odgovora
Dok hrvatske institucije pokušavaju procesuirati ratne zločine, ovakvi istupi predstavljaju pokušaj delegitimizacije pravde i stvaranja narativa koji negira odgovornost.
Jasno je da ratni zločini ne zastarijevaju i da svatko optužen za takva djela mora imati priliku braniti se – ali pred sudom, a ne pod političkim pokroviteljstvom i uz retoriku koja potiče podjele.
Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko je važno inzistirati na činjenicama, odgovornosti i dostojanstvu žrtava. Sve drugo vodi u opasno relativiziranje prošlosti i udaljavanje od pravde.
Nacionalnoplus