Danas se opraštamo, ali ne prešućujemo. Smrt ne briše izrečeno, a neke su riječi ostavile predubok trag da bi ih se moglo ignorirati u ime lažne pristojnosti. Kad netko desetljećima sustavno vrijeđa ono što je za mnoge sveto – dom, žrtvu i hrvatskog vojnika – onda je najpoštenije reći istinu do kraja.
U svojoj objavi na Facebooku to je najbolje napisao Rober Čulina:
Otišla je Vedrana Rudan, vulgarno piskaralo koje je desetljećima gradilo svoj javni nastup na provokaciji, vulgarnosti i mržnji prema svemu hrvatskom.
Posebno prema hrvatskom vojniku.
Godine 2015. napisala je kako su hrvatski vojnici „golobrade ubojice“.
Te dvije riječi teško je zaboraviti, jer iza odore nije vidjela mladog čovjeka. Nije vidjela nečijeg sina, brata, muža ili oca.
Nije vidjela mladića koji je u najtežim godinama hrvatske povijesti uzeo pušku i stao braniti svoj dom.
Vidjela je „ubojicu“.
Može se biti protiv rata. Može se kritizirati Hrvatsku vojsku, ali postoji granica između kritike i prezira prema čovjeku koji je nosio hrvatsku odoru.
Rudan je tu granicu odavno prešla.
Nacionalnoplus