Opet ista priča. Dok se Hrvatska bori s inflacijom i posljedicama krize, Katarina Peović se opet javila da poziva na promjene i prodaje nam priču da “rigidna desnica nije nepobjediva”.
Kao dokaz navodi da su organizirani studenti u Srbiji uspjeli dovesti do promjene vlasti. Pritom licemjerno prešućuje da svi ključni problemi ostaju – utrka prema dnu, deindustrijalizacija, osiromašenje stanovništva, eksploatacija tla i ljudi. Ali njoj je dovoljno da je smjena Vučića korak bliže njenoj izmišljenoj pobjedi protiv sistemske korupcije.
Mit o plenumima kao čarobnom rješenju
Sad nam servira i bajku o plenumima i direktnoj demokraciji kao da je to nekakvo otkriće. Tvrdi da su srpski studenti sve odluke, pa i slaganje izbornih listi donosili na plenumima.
A onda kreće samohvala – plenume su izmislili hrvatski studenti 2009. godine kada su, kako ona kaže, blokirali potpunu komercijalizaciju visokog obrazovanja i ukidanje besplatnog obrazovanja.
Na tome gradi i teoriju zavjere da je Vučić histerizirao da je promjena u Srbiji telenavođena iz Hrvatske. I onda kaže da je to “djelomično točno, ali potpuno drugačije”. Ne radi se, objašnjava nam, o hrvatskim tajnim službama već o studentskim, direktnodemokratskim borbama koje su, u njenom svijetu, najsnažnija snaga koju imamo.
Još nam prodaje floskulu da se utjecaji, forme borbe i prakse dijele između naših zemalja, baš kako dijelimo i jezik, usprkos vladajućim politikama koje te veze, eto, nastoje pokidati.
Konačni cilj: Kaos na hrvatskim ulicama
I na kraju, ono zbog čega je sve ovo i napisano – otvoreni poziv na ulicu.
Put prema promjeni koja se jučer desila u Srbiji – sutra treba početi u Hrvatskoj, poručuje Peović.
Parola je jasna: Ljudi na cesti! Ujedinjeni, organizirani, solidarni!
Ukratko – umjesto rada u Saboru i konkretnih zakonskih prijedloga, opet poziv da drugi odrađuju posao za nju na cesti.