Miljenko Jergović, jugoslavenski pisac po samodefiniciji i balkanski moralist po uvjerenju, ponovno je uzburkao hrvatsku javnu scenu – i to zbog grafita. Ni manje ni više, za to što je negdje na zidu osvanula poruka, odlučio je optužiti predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Kao da se cijela državna politika vodi oko spreja i zida.
No, podsjetimo se tko je zapravo Miljenko Jergović. Izbjeglica iz Sarajeva, koji je za vrijeme najtežih dana rata spas i utočište pronašao u Hrvatskoj. Normalno bi bilo očekivati da takav čovjek pokaže barem trunku zahvalnosti zemlji koja ga je primila, nahranila i dala mu prostor za pisanje i javno djelovanje. Ali Jergović je odabrao drugi put: put cinizma, vrijeđanja i pljuvanja po svemu što je hrvatsko.
Za njega Dubrovnik nije renesansni biser svjetske kulture, nego samo hrpa kamenja. Za njega Hrvati nisu narod s vlastitim identitetom, nego “nedovršena balkanska nacija”. Za njega čak i četnički vojvoda Draža Mihailović zaslužuje razumijevanje, jer, eto, “ima trodimenzionalnu ličnost”. A kada se spomene Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik i utemeljitelj države, Jergović posegne za najprizemnijim uvredama i nazove ga “krivoustom lešinom”.
Takva retorika nije usputni lapsus, nego obrazac. U njegovom svijetu hrvatska nogometna reprezentacija vrijedi manje od bilo koje druge, a svaki zločin ili tragedija u ovoj zemlji služi mu da pokaže kako su “Hrvati takvi kakvi jesu”. U književnosti se predstavlja kao “veliki pisac”, a u politici se ponaša kao mali jugoslavenski agitator, uvijek spreman držati lekcije zemlji u kojoj živi, ali koju očito prezire.
Činjenica je jednostavna: Miljenko Jergović godinama sustavno i namjerno ruši autoritet države i vrijeđa narod koji ga je primio. Umjesto da mu bude zahvalan, on je postao njezin najglasniji kritičar, ne s pozicije konstruktivne kritike, nego s pozicije ogorčenog jugonostalgičara koji u svemu hrvatskom vidi predmet prezira.
U svakoj ozbiljnoj državi, ljudi koji uporno pljuju po temeljnim vrijednostima i identitetu naroda koji ih je prihvatio bili bi barem politički i javno izolirani. U Hrvatskoj, paradoksalno, Jergović dobiva medijski prostor, nagrade i pohvale, dok mu svaki novi pamflet postaje “kulturni događaj”.
Vrijeme je da se jasno kaže: Miljenko Jergović nije moralni autoritet, niti značajan hrvatski književnik u smislu da predstavlja hrvatsku kulturu. On je sam rekao – njegov prostor je jugoslavenski. I neka tako i ostane. Hrvatska mu ništa ne duguje, a on je već davno pokazao da Hrvatskoj ne želi ništa dobro.
Nacionalnoplus