Zavjesa je spuštena, vrata su zatvorena, a tišina u sudnici Županijskog suda u Zagrebu težom je od riječi. Suđenje 34-godišnjoj majci, optuženoj za teško ubojstvo vlastite trogodišnje kćeri, započelo je ovih dana daleko od očiju javnosti. Sud je, zbog zaštite dostojanstva preminule djevojčice i njezine obitelji, odlučio isključiti javnost iz postupka.
Zločin koji je šokirao Hrvatsku, ali i šire, dogodio se 15. siječnja ove godine, kada je optužena žena navodno bacila svoje dijete u hladnu rijeku Savu, u blizini Jankomirskog mosta. Tijelo je mjesecima bilo izgubljeno, dok ga u ožujku nisu pronašli u Beogradu – stotinama kilometara nizvodno, ispred jednog od splavova na Savi.
Beogradski Interpol je u travnju obavijestio hrvatske vlasti – tijelo pronađeno u ožujku DNK-analizom je potvrđeno kao nestala djevojčica. Zagrebačka policija istaknula je da je prepoznavanje bilo moguće zahvaljujući međunarodnoj suradnji i koordinaciji između sigurnosnih službi dviju zemalja.
Ono što se u početku vodilo kao potraga za nestalim djetetom ubrzo se pretvorilo u kazneni progon – majka je već dan nakon događaja priznala da je s djetetom ušla u Savu, nakon čega je uhićena i osumnjičena za teško ubojstvo bliske osobe.
Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu u srpnju, tereteći ženu da je s namjerom oduzela život vlastitom djetetu rođenom 2021. godine. Predložili su i produljenje istražnog zatvora – zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te zbog težine samog zločina, za koji zakon predviđa dugotrajnu zatvorsku kaznu.
Hrvatski zavod za socijalni rad potvrdio je da obitelj optužene žene nikada nije bila u tretmanu – ni nadzor, ni prijave, ni upozorenja. Ništa nije ukazivalo na tragediju koja će uslijediti. Nema zabilježenih incidenata, nema prijava nasilja, nema postupanja. Još jedan slučaj u kojem sustav nije imao što previdjeti jer nije znao da postoji problem.
Potraga koja je trajala tjednima
Spasilačke ekipe – policija, vatrogasci i HGSS – pretraživale su Savu danima. U igri su bili dronovi, podvodni skeneri, čamci. Nada se gasila iz dana u dan. No rijeka, kao i uvijek, šuti. Nosi, skriva i vraća. Tijelo je, konačno, pronađeno više od 400 kilometara dalje – u Beogradu.
Događaj je ostavio dubok trag u javnosti, ali i ponovno otvorio pitanja o mentalnom zdravlju, roditeljskoj podršci i institucionalnom odgovoru na krize koje ponekad ostaju nevidljive. Iako javnost neće pratiti suđenje, ostaje pitanje – kako se ovakve tragedije mogu prepoznati i spriječiti?