Tomislav Horvatinčić ponovno je u središtu skandala. Ovaj put ne zbog onoga što je rekao, nego zbog onoga što je radio dok je mislio da ga nitko ne gleda.
Tijekom kolovoza i rujna 2026. godine u više je navrata sjeo za volan svog osobnog automobila i vozio — iako mu je to bilo izričito zabranjeno sudskom odlukom. Zbog toga je protiv njega podignuta optužnica, određen mu je istražni zatvor, a na kraju je s državnim odvjetništvom sklopio sporazum i proglašen je krivim.
Tek tada, kad je pravosuđe već odradilo svoje, stiglo je i njegovo javno kajanje.
„Pogrešno sam smatrao” — opravdanje koje vrijeđa zdrav razum
Horvatinčić u priopćenju tvrdi da je vozio jer je, kako kaže, pogrešno smatrao da mu je zabrana istekla.
To je, blago rečeno, suludo opravdanje.
Riječ je o čovjeku koji je godinama živio s presudama, odvjetnicima, sudovima i sigurnosnim mjerama. Riječ je o čovjeku koji je točno znao što mu je sud zabranio, na koliko dugo i zašto. I sad bi javnost trebala povjerovati da je „lakovjerno” i „neodgovorno” — kako sam priznaje — jednostavno zaboravio provjeriti vrijedi li zabrana i dalje?
Ne. Ovo nije zaborav. Ovo je bahatost. Bahatost onih koji vjeruju da pravila vrijede za druge, a ne za njih. Da se zabrane mogu tumačiti po osjećaju, a ne po zakonu. Da će se sve, ako zatreba, riješiti sporazumom i priopćenjem.
I upravo tu leži licemjerje: prvo kršiš sudsku odluku, pa kad te uhvate, postaješ ponizan, žališ i ispričavaš se. Isprika koja dolazi nakon optužnice i istražnog zatvora nije kajanje — to je strategija.
Nakon optužnice i zatvora — stigla je isprika
Horvatinčić naglašava da je „shvatio” da nije smio voziti tek tijekom postupka. Dakle, nije shvatio sam od sebe. Shvatio je kad mu je državno odvjetništvo stavilo optužnicu na stol.
Tek tada je sklopio Sporazum s Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu, na temelju kojeg ga je Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio krivim i izrekao mu kaznu. Dio kazne je, kaže, već izvršio, a ostatak će izvršiti „kada se za to steknu uvjeti” — još jedna formulacija koja zvuči kao da se i kazna može odgoditi po vlastitom nahođenju.
I onda, na kraju, dolazi rečenica koja bi trebala sve oprati: „To nikada nije bila moja namjera.”
Ali namjera ovdje uopće nije pitanje. Pitanje je poštuješ li sud ili ne. A on ga nije poštovao.
IZJAVA TOMISLAVA HORVATINČIĆA U CIJELOSTI
„Poštovani, obzirom sam u proteklih nekoliko dana od strane medija suočen s većim brojem zamolbi za davanjem izjave o proteklim događajima, u nastavku ovog dopisa ističem kako slijedi: Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-140/2018 od 13.ožujka 2019. godine izrečena mi je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima za sve vrste motornih vozila u trajanju od pet godina.
Pogrešno smatrajući kako mi je navedena sigurnosna mjera i zabrana u međuvremenu istekla, tijekom kolovoza i rujna 2026. godine u nekoliko sam navrata upravljao svojim osobnim automobilom uz posjedovanje valjane vozačke dozvole, radi čega je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu protiv mene podiglo optužnicu zbog osnovane sumnje da sam počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke, dok mi je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu određen istražni zatvor.
Shvatio sam kako u navedenom razdoblju nisam smio upravljati svojim osobnim automobilom. Stoga sam s Općinskim kaznenim državnim odvjetništvom u Zagrebu sklopio Sporazum, prema kojem je Općinski kazneni sud u Zagrebu donio Presudu na temelju Sporazuma stranaka kojom sam oglašen krivim te mi je izrečena kazna. Dio kazne u međuvremenu sam izvršio, dok ću preostali dio izvršiti kada se za to steknu uvjeti. Iako se nalazim u zreloj životnoj dobi, jasno mi je kako sam postupao lakovjerno, neodgovorno i bez dodatnih provjera svih okolnosti slučaja.
Kako me ništa od ovoga ne opravdava, ovime se s velikim žaljenjem ispričavam svima, a posebno svima onima koje je moje postupanje na bilo koji način uznemirilo ili povrijedilo – to nikada nije bila moja namjera. Duboko sam uvjeren kako se navedeno postupanje više neće ponoviti. S poštovanjem, Tomo Horvatinčić”
Kajanje koje dolazi prekasno
Podsjetimo: Horvatinčić je tijekom kolovoza i rujna ove godine u više navrata vozio automobil unatoč izrečenoj zabrani, zbog čega je protiv njega podignuta optužnica te mu je bio određen istražni zatvor. U međuvremenu je s državnim odvjetništvom sklopio sporazum na temelju kojeg je proglašen krivim i kažnjen.
Njegovo priopćenje zato ne treba čitati kao iskreno kajanje, nego kao pokušaj kontrole štete. Jer onaj tko se doista kaje, ne vozi mjesecima unatoč zabrani, ne čeka optužnicu da „shvati” pogrešku i ne objašnjava kršenje suda time da je „pogrešno smatrao”.
Zrela životna dob, kako sam kaže, nije izgovor. Ona je otegotna okolnost.
Nacionalnoplus