Međunarodni sud u Den Haagu pokazao je da pravda još postoji. Srpski ratni zločinac Jovica Stanišić, bivši šef zloglasne Službe državne bezbjednosti Srbije, ostaje iza rešetaka! Njegov zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu je odbijen, i to uz jasnu i oštru poruku – za takvu težinu zločina nema popusta.
Zločinac htio van nakon dvije trećine kazne
Međunarodni rezidualni mehanizam (IRMCT) u Den Haagu u petak je odbio zahtjev nekadašnjeg moćnika beogradskog režima Jovice Stanišića da bude pušten na slobodu.
Stanišić je još u ožujku ove godine zatražio da ga se pusti jer je navodno odslužio dvije trećine kazne. Beogradski mediji su već slavili, ali Hag je zalupio vrata zločincu. Prema pravilima Mehanizma, odsluženo vrijeme je samo uvjet da se zahtjev uopće razmotri – nikako automatsko pravo na slobodu.
Osuđen za progon, ubojstva i etničko čišćenje Hrvata i Bošnjaka
Podsjetimo, ovaj ključni čovjek Miloševićeve mašinerije zla pravomoćno je osuđen 31. svibnja 2023. godine na 15 godina zatvora. Zajedno s drugim krvnikom, Frankom Simatovićem Frenkijem, proglašen je krivim za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu.
Sudsko vijeće na čelu s predsjednicom Gracielom Gatti Santana tada je utvrdilo jezivu istinu:
“Stanišić i Simatović proglašeni su krivim za nehumana djela, prisilno premještanje i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene u vezi zauzimanja Bijeljine, Doboja, Sanskog Mosta. Krivi su i za ubojstvo, kršenje zakona ili običaja ratovanja, kao i deportaciju i progon u vezi sa zauzimanjem Zvornika, Bosanskog Šamca, Trnova i Sanskog Mosta u BiH, te na Daljskoj planini u Hrvatskoj”.
Dakle, radi se o čovjeku čiji su nalogodavci sijali smrt po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine. Krv Hrvata i Bošnjaka na njegovim je rukama.
Sutkinja Santana: Nema rehabilitacije, nema humanosti za krvnika
Ono što je posebno važno u ovoj odluci jest obrazloženje sutkinje Santane koje je pokopalo svaku nadu zločinca.
Iako je formalno ispunio uvjet da se o prijevremenom puštanju razgovara, postoje razlozi koji govore protiv njegovog puštanja.
Sutkinja je bila kristalno jasna:
“Postoje faktori koji govore protiv njegovog ranog puštanja na slobodu, uključujući težinu njegovih zločina i neuspjeh da pokaže dovoljne znake rehabilitacije. Preda mnom nema dokaza koji bi utvrdili postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali poništavanje ove negativne procjene”.
Drugim riječima, sud je rekao ono što žrtve znaju već 30 godina – ovaj čovjek se nije pokajao, nije se rehabilitirao, a njegovi zločini su preteški da bi se abolirali. Nema nikakvih “humanitarnih razloga” za čovjeka koji je bio nehuman prema tisućama protjeranih i ubijenih.
Pravda je spora, ali je dostižna. Stanišić ostaje tamo gdje mu je i mjesto – u zatvoru.
Nacionalnoplus