Hrvatska glazbena scena ostala je bez jednog od svojih najautentičnijih, najiskrenijih i ujedno najupečatljivijih simbola. U 62. godini života preminuo je Goran Bare, čovjek čiji hrapavi glas, poetska bol i beskompromisni rokerski stav definiraju desetljeća domaćeg alternativnog zvuka.
Rođen u Vinkovcima 16. kolovoza 1965. godine, Bare je rano osjetio puls ulice. Već s petnaest godina primio je gitaru u ruke, a s prijateljem Marinom Pokrovcem zakoračio je na scenu kroz projekt simboličnog naziva “Duo debili”. Iz tog mladenačkog sjemena 1984. godine izrast će Majke – bend koji će postati sinonim za sirovi, beskompromisni rock nabijen emocijama.
Pravi proboj dogodio se 1989. godine uz kompilaciju “Bombardiranje New Yorka”, da bi samo godinu dana kasnije debitantski album “Razum i bezumlje” pomeo domaću kritiku i ponio titulu rock-albuma godine.
Porini, trijumfi i pjesme koje su postale himne generacija
Kroz više od četiri desetljeća aktivnog rada na sceni, Bare je prošao sve – od ruba propasti do trijumfalnih trenutaka ispred prepunih dvorana. Njegova poezija i stihovi ostali su uklesani u kolektivnu memoriju kroz bezvremenske hitove poput “Teške boje”, “Put ka sreći”, “Mene ne zanima” i “A ti još plačeš”.
Njegov rad prepoznala je i struka, ovjenčavši ga nizom diskografskih nagrada Porin. Povijesni trenutak zbio se 2012. godine, kada je s Majkama doslovno pokorio konkurenciju osvojivši čak šest kipića za monumentalni album “Teške boje”.
“Sve u svemu, kad se sve zbroji, ne bih ništa mijenjao. Zadovoljan sam s onim što sam napravio”, govorio je u kasnijim godinama, priznajući da su mu počeci u vinkovačkoj sredini bili limitirajući, ali i formativni. “Moja lirika i tekstovi su sve to održali u počecima na nivou. Kasnije, kako sam postajao sve popularniji, dobio sam najbolje dečke za svirku. Zbilja su profesionalci i glazbenici do panja koji me savršeno kuže.”
Tragika koja je oblikovala umjetnika i čovjeka iza mikrofona
Iza blještavila pozornica i silne energije koju je davao publici, Bare je nosio teške, neizbrisive ožiljke iz privatnog života. Najveću tragediju doživio je 1995. godine, kada mu je supruga Mirjana preminula od predoziranja heroinom.
“Ja sam tad doživio živčani slom. Probudio sam se pored nje, ali ona nije spavala nego je bila mrtva. To me tako skršilo, otvoriš oči i ne možeš ustati iz kreveta”, svjedočio je s bolnom iskrenošću u intervjuima, otkrivajući lice čovjeka koji je pjevao o boli jer ju je živio.
Iza legendarnog glazbenika ostaje sin Miran, ali i neizbrisiv trag u dušama svih onih koji su u njegovim stihovima pronašli utjehu u teškim trenucima. Goran Bare otišao je tamo gdje “put ka sreći” više ne traži odricanja – a nama je ostavio rock, onakav kakav jest: ogoljen, krvav, iskren do kraja.
Nacionalnoplus/Ivana Santrač