U okolici Vrbovskog groblja su postala poprište ideološkog i pravnog rata koji se iz lokalnih okvira ekspresno preselio u saborske klupe.
Saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga podigla je glas protiv uklanjanja osamdesetak starih pravoslavnih čeličnih križeva, koji su umjesto na grobnim mjestima završili na hrpi starog željeza.
Za Šimpragu, ovaj čin nije ništa drugo nego izravan napad na dostojanstvo pokojnika i brutalno gaženje tradicije koja se, prema njezinim riječima, ne smije tretirati kao običan komunalni višak. Ona upozorava da, iako su vremena formalnih zabrana možda iza nas, odgovornost za očuvanje civilizacijskih normi i poštovanje prema posljednjim počivalištima mora ostati apsolutni prioritet svake vlasti.
Ipak, priča o križevima u željeznom otpadu ima i svoju duboko prozaičnu, zakonsku stranu koja nudi posve drugačiju sliku.
Dok se u javnosti barata teškim riječima o ugroženosti, otvara se pitanje temeljne odgovornosti onih koji su grobna mjesta godinama ostavljali propadanju.
Zakon o grobljima jasno propisuje da nijedno groblje u Hrvatskoj, bez obzira na vjerski predznak, nije izuzeto od pravila komunalnog reda. Ako se grobna naknada ne plaća desetljećima, a spomenici postanu zapušteni i urušeni, komunalna poduzeća su po službenoj dužnosti obvezna intervenirati i urediti prostor.
Mnogi kritičari u istupu zastupnice Šimprage vide opasnu politizaciju komunalnog reda i pokušaj stvaranja međunacionalnog incidenta tamo gdje bi trebala vladati isključivo pravna država.
Postavlja se legitimno pitanje: jesu li križevi uklonjeni zbog nečije mržnje ili zbog činjenice da se o njima nitko nije brinuo dok se nisu pretvorili u sigurnosnu prijetnju i vizualni otpad?
Nazivati uklanjanje dotrajalog željeza s neodržavanih grobova „napadom na tradiciju“ za mnoge je tek vješt politički spin kojim se želi sakriti nerad lokalnih i vjerskih institucija na zaštiti vlastite baštine.
Nemoguće je ne primijetiti i dvostruke kriterije odgovornosti na koje se Šimpraga poziva.
Dok se s jedne strane zgraža nad sudbinom starog čelika u Vrbovskom, njezina stranka i dalje aktivno participira u sustavu vlasti s partnerima čiji su ideološki ispadi, poput javnog slavljenja ustaških simbola, znatno veći civilizacijski poraz od bilo kojeg bagerovog zahvata na zapuštenom groblju.
Prava odgovornost, kažu kritičari, počinje rješavanjem živih ideoloških utega, a ne skupljanjem lakih poena na grobovima koje su, čini se, i nasljednici i njihovi politički predstavnici – davno zaboravili.