Najave o povećanju braniteljskih mirovina u javnosti su predstavljene kroz velike brojke i milijunske iznose, no Robert Čulina u svojoj objavi upozorava da se iza takve prezentacije krije sasvim drugačija stvarnost. Pita se dobiva li većina hrvatskih branitelja doista značajno povećanje ili se javnosti, kroz ukupne iznose i postotke, ponovno šalje iskrivljena slika o njihovom položaju.
Čulina posebno “pregledava” tvrdnju da će izmjenama biti obuhvaćeno 76 posto braniteljske populacije te upozorava na razliku između ukupnog broja evidentiranih branitelja, onih koji su danas živi i onih koji već ostvaruju mirovinu. U središtu njegove objave tako nije samo pitanje iznosa mirovina, nego i pitanje što se zapravo krije iza službenih statistika i velikih najava.
Pročitajte:
Kada vlasti pred kamere iznesu podatak da su u proračunu osigurate osamdeset i osam milijuna eura za braniteljske mirovine, u javnosti se namjerno stvori dojam da se dijeli šakom i kapom. Zbog takvih naslova u društvu se odmah stvara jal i slika o nekakvim povlaštenim cjelinama.
Međutim, kada se taj ukupni iznos podijeli na dvjesto i jednu tisuću umirovljenika koji bi ga trebali dobiti, dođe se do golog i poražavajućeg prosjeka od svega trideset i šest eura mjesečno. To je stvarni domet tog najavljivanog “povijesnog povećanja” za većinu ljudi koji su u ratu proveli oko godinu dana. To je iznos koji danas u trgovini pokriva jedva jednu skromniju košaricu i služi samo kao medijska šminka da bi se stvorio privid velike skrbi.
Najveća i najteža obmana u cijeloj ovoj priči jest tvrdnja da ovaj zakon obuhvaća čak sedamdeset i šest posto braniteljske populacije. Ako dvjesto i jedna tisuća ljudi čini sedamdeset i šest posto, jednostavna matematika kaže da po njima u Hrvatskoj ima svega dvjesto šezdeset i četiri tisuće branitelja. Postavlja se pitanje gdje je u toj računici nestalo ostalih dvijesto i četrdeset tisuća ljudi, ako u službenom Registru ima preko pola milijuna upisanih imena.
Sustav ovdje namjerno spaja pojmove i koristi statistiku kako bi sakrio strašne činjenice.
Od završetka rata do danas preminulo je preko sto dvadeset i pet tisuća branitelja. Riječ je o četvrtini cjelokupne populacije koju su odnijeli ratni stres, teške bolesti i samoubojstva, a koji nikada nisu dočekali niti svoje starosne mirovine niti ove zakonske izmjene.
Mnogi od njih iza sebe su ostavili obitelji koje su nastavile primati obiteljske mirovine, ali su ti iznosi često zamrznuti i nedostatni za dostojanstven život, dok sustav obiteljske mirovine preminulih suboraca često tretira tek kao puku socijalnu stavku.
Za državnu blagajnu ti su umrli ljudi, nažalost, postali samo davno prekrižena stavka i ušteda. Uz njih, preko sto trideset tisuća branitelja još uvijek svakodnevno radi i uplaćuje novac u taj isti proračun, a nikakav dodatak neće vidjeti dok ne dočekaju mirovinu. Zbog toga dvjesto i jedna tisuća korisnika ne čini nikakvih sedamdeset i šest posto braniteljske populacije, nego samo sedamdeset i šest posto od onih koji su danas živi i već se nalaze u mirovini.
Na kraju, uvođenje dodataka od tri eura po mjesecu borbenog sektora stvara jasnu podjelu. Dok će manji dio ljudi koji spaja povrat ranijih smanjenja mirovina s tri ili četiri godine bojišnice dobiti opipljiviji iznos, ogromna većina suboraca koji imaju od par mjeseci do godinu dana ratnog puta dobit će između devet i trideset i šest eura.
Država koristi ove manje povišice za većinu kako bi opravdala ukupnu cifru u milijunima, dok u javnosti ostaje lažna slika da svi branitelji kući nose ogromne iznose. To je čista matematička i politička manipulacija protiv koje se ljudi s pravom bune.
Nacionalnoplus