Dok se hrvatskim braniteljima i domaćim glazbenicima u glavnom gradu Hrvatske prijeti otkazima, zabranama i izbacivanjem iz gradskih dvorana zbog stihova koji su se pjevali u rovovima, jedno je pravilo očito rezervirano za “podobne”, a drugo za one koji su stvarali ovu državu.
Slučaj zakazanog nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog ponovno je otvorio pitanje – tko u Zagrebu odlučuje što je moralno, a što politički rizik?
Pukovnik u mirovini Robert Čulina poslao je snažnu i beskompromisnu poruku koju prenosimo u cijelosti.
Poruka pukovnika Čuline koju Zagreb ne želi čuti
Ovo je izvorna objava pukovnika Roberta Čuline, prenesena točno kako je napisana:
Srpski dernek u Lisinskom! Dok se domaćim glazbenicima i hrvatskim braniteljima u Zagrebu broji svaka riječ, ugovaraju zabrane i prijeti izbacivanjem iz gradskih dvorana zbog stihova iz Domovinskog rata, vrata Lisinskog širom se otvaraju poslušnicima beogradskog režima.
Poruka gradske vlasti braniteljima prosta je i sramotna. Stihovi iz rovova obrane Hrvatske za Zagreb su politički rizik, ali zato dvorske lude Aleksandra Vučića, čovjeka koji i danas veliča ratne zločince i relativizira agresiju, u glavnom gradu Hrvata imaju crveni tepih i status nedodirljivih estradnih zvijezda.
Ako Grad Zagreb i Zagrebački holding glume moralne i ideološke policajce, neka primjenjuju ista pravila za sve. Ovako licemjerno treniranje strogoće na hrvatskim braniteljima, dok se istovremeno pere novac od derneka Vučićevih ljubimaca, nije nikakav čisti biznis, nego najobičnije pljuvanje u lice svima koji su krvarili za ovu državu.
Evo videozapis koji jasno prikazuje Harisa Džinovića kako pjesmom zabavlja Aleksandra Vučića i njegov krug, čovjeka koji i danas otvoreno veliča ratne zločince. Pogledajte tko to točno dobiva crveni tepih i glavne termine u zagrebačkom Lisinskom.
Dvostruka mjerila Grada Zagreba
Ova objava pogađa u samu srž problema koji već mjesecima tinja u Zagrebu. Jednom se proglašava da su dvorane apolitične i da se u njima ne smije pjevati ništa što bi netko mogao protumačiti kao provokaciju, a drugi dan se ti isti kriteriji gase kada na red dođe zarada od gostiju iz Srbije.
Hrvatski branitelj danas u svom glavnom gradu mora paziti na svaki stih. Pjesme koje su dizale moral na bojišnici, pjesme pod kojima se ginulo za Vukovar, za Gospić, Otočac, za Zagreb, danas su od gradske vlasti proglašene nepoćudnima.
S druge strane, izvođači koji otvoreno nastupaju na privatnim zabavama beogradskog vrha, koji zabavljaju politiku koja nikada nije osudila agresiju na Hrvatsku, dobivaju središnji termin u najelitnijoj dvorani u državi.
Lisinski nije samo dvorana, Lisinski je simbol
Vatroslav Lisinski nije bilo kakva dvorana. To je nacionalna institucija kulture. To je mjesto gdje bi hrvatski ponos trebao imati prednost. Ako Grad i Holding žele biti moralni arbitri, onda ne mogu biti strogi prema svojima, a široke ruke prema tuđima.
Poruka koju šalju je jasna i zato je Čulinina reakcija izazvala toliku buru – za stihove “Za dom” se dobiva zabrana, a za pjesmu pred Vučićem se dobiva crveni tepih.
Ovo više nije pitanje glazbe. Ovo je pitanje poštovanja prema onima koji su ovu državu stvorili krvlju.
Nacionalnoplus/D.P.