S prvim pravim ljetnim danima na hrvatskoj obali ponovno se vraća dobro poznata slika koja iz godine u godinu izaziva sve više nezadovoljstva među građanima i turistima.
Već u ranim jutarnjim satima plaže “osvanu” prepune ručnika, luftmadraca, sklopivih stolica, suncobrana i raznih rekvizita kojima pojedinci unaprijed “rezerviraju” najbolje pozicije uz more, iako se na plaži ne pojave satima kasnije.
Takvo ponašanje odavno je prešlo granicu pristojnosti i zdravog razuma. Javne plaže sve češće izgledaju kao privatni posjedi na kojima se vode tihi ratovi za svaki metar hlada, dok oni koji žele pošteno pronaći mjesto za ručnik ostaju bez prostora.
Pomorsko dobro nije privatni posjed
Na sve učestalije zlouporabe upozorio je načelnik Milne Frane Lozić, podsjetivši građane kako pomorsko dobro pripada svima i da ga nitko nema pravo prisvajati.
Njegovu objavu podijelila je i gradonačelnica Supetra Ivana Marković, naglasivši kako su more, morska obala i javne plaže opće dobro Republike Hrvatske koje svi građani imaju pravo koristiti pod jednakim uvjetima.
Drugim riječima – nitko nema pravo rezervirati dio plaže samo za sebe, niti druge udaljavati ili im zabranjivati boravak na javnoj površini.
Ručnici nisu vlasnički listovi
Posljednjih godina sve je češća praksa da pojedinci ostavljaju ručnike, torbe, luftmadrace ili suncobrane još u zoru, a nerijetko čak i tijekom noći, kako bi “sačuvali” mjesto za ostatak obitelji ili prijatelje koji dolaze tek nekoliko sati kasnije.
Takva praksa izaziva sve više negodovanja jer javna plaža nije rezervacijski sustav niti hotelski apartman.
Još je problematičnije kada pojedinci nakon dolaska počnu upozoravati druge kupače da se maknu jer je “mjesto zauzeto”, iako su na njemu satima stajali samo ručnik ili prazna torba.
Ni koncesionari ne mogu zauzeti cijelu obalu
Zakonom je jasno propisano da se ležaljke i suncobrani mogu postavljati isključivo na površinama za koje postoji važeća dozvola predviđena planom upravljanja pomorskim dobrom.
To, međutim, ne znači da netko može prekriti cijelu plažu ležaljkama ili građanima onemogućiti pristup moru.
Slobodan prolaz uz obalu mora uvijek ostati osiguran, a građani imaju pravo koristiti svaki dio plaže koji nije obuhvaćen odobrenom koncesijom ili dozvolom.
Nitko vas nema pravo tjerati s plaže
Ako netko vrijeđa kupače, prijeti im ili ih pokušava udaljiti s javne plaže, riječ je o ponašanju koje nije dopušteno.
Građanima se savjetuje da u takvim situacijama odmah obavijeste policiju te nepravilnosti prijave pomorskom ili komunalnom redaru.
Preporučuje se fotografirati stanje na terenu, zabilježiti lokaciju, datum i vrijeme događaja kako bi nadležna tijela mogla lakše postupati.
Velika odgovornost i za gradove i općine
Odgovornost za red na pomorskom dobru nije samo na građanima ili korisnicima dozvola.
Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, svaka jedinica lokalne samouprave mora organizirati pomorsko redarstvo koje nadzire korištenje obale, uklanja nepravilnosti i pokreće prekršajne postupke.
Ako grad ili općina ne ispuni tu zakonsku obvezu, odgovorne osobe mogu biti kažnjene novčanim kaznama od 1.300 do 6.000 eura.
Kazne dosežu čak 33.000 eura
Za nezakonito korištenje pomorskog dobra propisane su visoke novčane kazne.
Pravne osobe mogu biti kažnjene iznosima do 33.000 eura, obrtnici do 10.000 eura, dok odgovorne fizičke osobe mogu platiti kaznu do 6.000 eura.
Vrijeme je za više kulture, a manje sebičnosti
Ljeto bi trebalo biti vrijeme odmora, druženja i uživanja uz more, a ne svakodnevnih svađa zbog “rezerviranih” mjesta koja satima zjape prazna. Plaže nisu ničije privatno vlasništvo, bez obzira na to radi li se o ručniku ostavljenom u šest ujutro ili o redu ležaljki postavljenih izvan dopuštenog prostora.
Zakon je potpuno jasan – hrvatska obala pripada svima pod jednakim uvjetima. Zato bi, uz nadzor nadležnih službi, možda najviše koristilo malo više međusobnog poštovanja i kulture ponašanja. Jer more je dovoljno veliko za sve, ali samo onda kada ga pojedinci ne pokušavaju pretvoriti u vlastito dvorište.
Nacionalnoplus
