Politička scena u Hrvatskoj ponovno ključa, ali ovoga puta u središtu nije samo ideologija, već duboko pitanje obraza i poštovanja. Saborska zastupnica Dalija Orešković podigla je prašinu svojom najnovijom objavom u kojoj, bez zadrške, udara na temelje domoljublja onih koji su ovu državu stvarali u krvi, blatu i logorima. Posebno bode u oči njezino izravno i neizravno prozivanje Stipe Mlinarića Ćipe, vukovarskog heroja i čovjeka koji je na vlastitoj koži osjetio najmračnije kutke ljudske okrutnosti.
U nastavku donosimo njezinu objavu u cijelosti, a potom i odgovor koji sažima gnjev onih koji smatraju da je ovakav istup – prelazak svih granica.
Objava Dalije Orešković:
“Državu smo izgubili”
“Ne čuje ni Thompson ustaški poklič u svojoj pjesmi, to ne znači da ga u toj pjesmi nema. A nema ni Hrvatske države sve dok su proustaške stranke na vlasti, i dok javni prostor ne truju ustaški pjevači.
Otišli smo predaleko u relativiziranju, ne samo povijesti, već ove naše sadašnjosti. Za sve koji će se javiti s komentarima i pitanjem ‘pa ima li ova država bitnijih tema od ustaša i partizana’, ‘okrenite se budućnosti i rješavanju egzistencijalnih pitanja građana’, imam protupitanje. Zašto smo uopće stvarali državu, ako nam nije bitno kakva je i tko ju vodi? Zašto smo ginuli, da bi državu obranili?
Gdje su ti domoljubi, gdje su ti branitelji kojima je svejedno, sve dovoljno, dok dota stiže, što ključeve države drže oni kojima su Ante Pavelić, crna legija, ustaše, i za dom spremni, pojam Hrvatske u kakvoj oni žele živjeti.
Normalizirati takvo stanje, prijeći preko svega što nam oči vide, a um čuje, praviti se da je to samo par budalaša s tamburašima u pratnji, pokazuje da smo kao društvo postali nenormalni. Jesmo li doista to htjeli?
Ako je tako, mi smo državu izgubili.
P.s. – Ono što ovoj tragikomediji u dva, tri čina daje poseban vonj, je informacija da je u pratnji Josipa Dabre bio djelatnik MUP-a, suprug HDZ-ove pročelnice za kulturu i turizam Grada Vinkovaca…”
Tko zapravo truje javni prostor?
Retoričko pitanje “zašto smo ginuli” zvuči gotovo nadrealno u kontekstu Vašeg životopisa. Dok Vi danas s visoka secirate stihove i “vonjeve” lokalne politike, javnost Vas mora podsjetiti na jednu surovu činjenicu: Vi niste ginuli. Vi niste krvarili. Vi niste bili u logoru.
Držati moralne prodike Stipi Mlinariću Ćipi, čovjeku koji je prošao pakao Vukovara i višemjesečne torture u srbijanskim logorima smrti, predstavlja apsolutno dno dna hrvatske političke komunikacije. Dok je Ćipe 1991. godine pod kišom granata branio svaki metar hrvatske zemlje, osiguravajući Vama pravo da danas budete školovana pravnica i glasna političarka, Vi ste tu istu slobodu uzimali zdravo za gotovo.
Zaboravili ste 1990. – 1995.?
U Vašim objavama branitelji ispadaju tek “lovci na dotu” kojima je svejedno tko vodi državu. To je uvreda za svakog čovjeka koji je ostavio mladost u rovu. Gdje ste Vi bili dok je Ćipe bio u logoru? Gdje je bio Vaš glas protiv nepravde dok se država stvarala u krvi? Lako je danas iz ureda u Zagrebu objavljivati isječke s portala i glumiti moralnu vertikalu, ali karakter se ne gradi statusima na društvenim mrežama, već djelima u trenucima kada je opstanak nacije bio na kocki.
Tko gubi državu?
Kažete da smo “državu izgubili”. Možda ste je izgubili Vi, u svojim ideološkim maglama. Za ljude poput Mlinarića, država je itekako živa – ona je u svakom imenu poginulog suborca kojeg još traži, u svakoj rani koja zacjeljuje i u svakoj pobjedi nad onima koji su nas htjeli sravniti sa zemljom.
Hrvatska država postoji upravo zato što su ljudi poput Ćipe ignorirali “salonske kritičare” i stali na branik domovine. Vaša potreba da ih danas etiketirom “ustaštva” samo zato što se ne slažu s Vašom agendom, govori više o Vašem nedostatku karaktera nego o njihovom domoljublju.
Prije nego što sljedeći put postavite pitanje “zašto smo stvarali državu”, pogledajte u oči ljude koji su za nju dali sve. Možda tada shvatite da se sloboda ne brani statusima, nego žrtvom koju Vi, očito, nikada nećete moći razumjeti.