Uz ceste u nekoliko hrvatskih gradova pojavili su se plakati, koje povezuje rečenica “I to je domobljublje”. Sada se i doznalo tko stoji iza plakata
SDP se odlučio ozbiljno uhvatiti ukoštac s jednim od najvećih pitanja našeg vremena – što je to zapravo domoljublje? Odgovor su, po običaju, našli na plakatima. Da, plakatima. Devet komada, šarenih, uz poruke koje bi se mogle naći i na zidovima učionica razredne nastave, ali sada s političkom potpisom.
Poruke su pažljivo osmišljene, gotovo revolucionarne – “Ne potkradati državu”, “Činiti dobro”, “Poštovati Ustav RH.” – sve redom misli koje bi stvarno mogle šokirati svakoga tko posljednjih 30 godina nije pročitao nijednu knjigu ni otvorio Ustav. Ali da ne bi bilo zabune, ispod svake od tih briljantnih objava stoji crvenim slovima: “I to je domoljublje.” Da se zna.
A kako bi plakati bili još dublji i ideološki oštriji, SDP se poigrao i bojama. Poruke o korupciji i DORH-u, zamisli, osvanule su na plavoj podlozi – boji koju HDZ voli. Tko bi rekao! A poruka o ustaškom pozdravu? Naravno, crna. Da ni najsporijima ne promakne poruka.
Iz SDP-a poručuju kako ovim žele pokazati da domoljublje nije vezano za ideologije. I to govore – kampanjom koja je pažljivo dizajnirana da precizno nabode ideološke i stranačke nerve. Jer ništa ne kaže “mi nismo ideološki” kao plavi plakat s porukom o korupciji.
U konačnici, kampanja bi, barem prema ambicijama, trebala potaknuti javnu raspravu o patriotizmu. Što zvuči kao nešto važno, dok ne shvatiš da se cijela “rasprava” svodi na poruke koje nitko normalan ne bi ni dovodio u pitanje. Ili možda ipak hoće – u zemlji gdje i “ne vikati ustaški pozdrav” izaziva kontroverzu, možda SDP i jest ispred svog vremena. Ili samo iza ostatka ozbiljne političke scene.
U svakom slučaju, poruke su tu, boje su tu, slova su čitljiva, a smisao… pa, o njemu neka rasprava ipak tek počne.