Piše: D.P.
Podizanje optužnice protiv Danke Derifaj Mikulaš i njezinih kolega zbog upada na privatnu terasu Marka Perkovića Thompsona ponovno je iznjedrilo staru dilemu: gdje prestaje novinarstvo, a počinje aktivizam?
Umjesto da sačekaju odluku suda i iznesu argumente na pravom mjestu – u sudnici – Derifaj, Maja Sever & comp., odlučile su pokrenuti medijsku kampanju protiv DORH-a. Pritom koriste velike riječi: “opasno, skandalozno, besmisleno”. No ono što za njih jest “progon”, za prosječnog građanina je jednostavno – ulazak na tuđi posjed bez dopuštenja.
Kad je zakon važan samo za druge
Sever i Derifaj godinama grme o vladavini prava i zloupotrebi moći. No kad se zakon primijeni na njih, tada postaje “udržavanje slobode medija”. Takvo dvostruko mjerilo stvara dojam da postoje “posebni” novinari koji imaju pravo gaziti tuđu privatnost jer to navodno rade “u ime javnog interesa”.
U ovom slučaju, javnost nije dobila nikakvu novu istinu od koje bi joj ovisio život ili sigurnost. Dobila je tek još jednu epizodu medijskog spektakla u kojem su granice profesionalnog novinarstva zamijenjene senzacionalizmom.
HND kao glasnogovornik optuženih
Posebno je problematično što Hrvatsko novinarsko društvo, na čelu s Hrvojem Zovkom, uporno pokušava svaku pravosudnu odluku pretvoriti u politički obračun. Umjesto da brane načelo nepristranosti, oni bezrezervno staju iza optuženih – i to prije nego što je suđenje uopće počelo. Time HND sve više sliči na sindikat aktivista nego na ozbiljnu strukovnu organizaciju.
Poruka javnosti
Ono što Sever i Derifaj žele predstaviti kao “bitku za slobodu novinarstva” zapravo je vrlo jednostavno: kazneni postupak za povredu nepovredivosti doma. Ako su nevine – sud će to reći. No bježanje u patetiku i korištenje medijske moći za pritisak na pravosuđe opasno je po demokraciju.
Jer ako novinari traže pravo da krše zakon, a istodobno pozivaju druge da ga poštuju, što to govori o njihovoj vjerodostojnosti?
Hrvatsko novinarsko društvo godinama ubire članarine, ali običnim novinarima zauzvrat ne nudi ništa osim magle i lažnih povlastica. Dok se na terenu preživljava od “nedaj Bože” ugovora, vrh HND-a brine tek za uzak krug svojih ljudi i karijerista bliskih vodstvu. Oni koji nemaju poznato ime ili prave veze – nemaju ni potporu. HND se tako sve više pretvara u klub privilegiranih, umjesto da bude stvarna zaštita novinara i njihovih prava.