Minhenska sigurnosna konferencija 2026. godine pretvorila se u poprište dosad neviđene retoričke eskalacije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, vidno uznemiren novim vojnim preslagivanjem u regiji, uputio je najteže optužbe do sada, proglasivši trilateralnu vojnu suradnju Hrvatske, Albanije i Kosova izravnim udarom na opstanak Srbije.
Vučić je bez okolišanja poručio da se pred očima svijeta stvara agresivna vojna osovina čiji je jedini stvarni cilj destabilizacija i ugrožavanje srpske države. Dok se međunarodna zajednica, prema njegovim riječima, “pravi gluha i nijema”, Srbija je prisiljena odgovoriti na prijetnju koja više nije samo politička, već postaje opipljivo vojna.
Oštrim i gotovo ratobornim tonom, srbijanski je predsjednik najavio da se Beograd više neće oslanjati na “bajke o dobrosusjedskim odnosima” dok se u susjedstvu formiraju savezi s jasnim ofenzivnim namjerama.
“Ne zanima me kome prodajete streljivo, zanima me protiv koga se udružujete i koga planirate napasti”, zagrmio je Vučić pred novinarima, dajući do znanja da Srbija formiranje ovog saveza doživljava kao neprijateljski čin par excellence. U tom kontekstu, najavio je totalnu mobilizaciju domaće namjenske industrije, pri čemu će nevjerojatnih 40 posto cjelokupne vojne proizvodnje odsad ići isključivo u ruke Vojske Srbije, kako bi se zemlja pripremila za “najcrnje scenarije”.
S druge strane staklenog zida u Münchenu, hrvatski ministar obrane Ivan Anušić nastojao je zadržati hladnokrvnost, iako su njegove poruke o “prijateljskom partnerstvu” u Beogradu dočekane kao čista provokacija.
Anušić je, nakon trilateralnog sastanka s ministrima Albanije i Kosova, odlučno odbacio Vučićeve optužbe, tvrdeći da suradnja na području obrane i sigurnosti ne ugrožava nikoga. No, takve su izjave u srbijanskom vojnom vrhu ocijenjene kao licemjerne, posebno u svjetlu najave prve zajedničke vojne vježbe triju zemalja za 2026. godinu, što se u Beogradu interpretira kao otvoreno zveckanje oružjem pod NATO kišobranom.
Dok Beograd grmi o kršenju Rezolucije 1244 i Kumanovskog sporazuma, optužujući Zagreb, Tiranu i Prištinu za opasno igranje s vatrom, Anušić i njegovi partneri nastavljaju s realizacijom zacrtanih strateških projekata.
Retorika iz Srbije nikada nije bila oštrija: Vučićeva poruka da će Srbija braniti svoj teritorij “snažnije nego ikada” jasno sugerira da regija klizi u novo razdoblje duboke nesigurnosti u kojem se svaka vježba, svaka nabava projektila i svaki memorandum doživljavaju kao korak bliže otvorenom sukobu.
Nacionalnoplus