Piše: Pero Kovačević
„Antifašisti“ su danas u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli organizirali „antifašistički marš“ pod parolom „Ujedinjeni protiv fašizma“.
Kad pogledam sve te „antifašiste“ pitam se gdje su mnogi od njih ili njihovi roditelji bili 1991. kad smo se borili protiv fašizma , protiv srbočetničkih hordi, tzv „JNA“ ,gdje ste bili kad smo se borili protiv fašizma.
Jesu li čekali „osloboditelje“ da ih dođu osloboditi od ustaštva, sa pripremljenim cvijećem . Gdje ste bili ,kad je djelima trebalo pokazati i dokazati taj vaš „antifašizam“. Mnogi od današnjih “antifašista” tada su podržavali fašiste protiv kojim smo se borili i koje smo pobijedili u Domovinskom ratu.
Kad ih vidim , sjetim se riječi prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je rekao (bio je u pravu) da oko 20% stanovništva ne prihvaća Hrvatsku.
Bio je u pravu, u vrijeme Domovinskog rata su se sakrili u „mišje rupe“, danas misle da je opet došlo njihovo vrijeme i postadoše „antifašisti“.
Da, kao što bi rekao Ante Starčević : „Ja sam od djetinjstva naučio svaku stvar zvati njezinim pravim imenom. Od toga načela i običaja, kad bih i mogao, ja neću za ničiju volju odstupiti, nego ili ću govoriti iskreno, kako mislim, ili, ako to nije dopušteno, ja ću mučati”.
Stvari treba nazvati pravim imenom i reći o kakvom je „antifašizmu“ riječ i tko se danas lažno predstavlja antifašistima.