U eri u kojoj bi medijski djelatnici trebali biti korektivi društva i promicatelji dijaloga, Zoran Šprajc odlučio je otići u drugom smjeru – smjeru destrukcije, bahatosti i otvorenog prijezira prema hrvatskom nacionalnom identitetu. Njegov najnoviji istup, usmjeren protiv saborskog zastupnika i heroja Domovinskog rata Stipe Mlinarića Ćipe, više nije samo stvar političkog neslaganja; to je izravna uvreda za svakog građanina koji drži do svojih korijena.
Izjava koja razotkriva: Kad domoljublje postane „budalaština“
Umjesto argumentirane rasprave o političkim i povijesnim temama koje je Mlinarić otvorio, Šprajc je izabrao put niskih strasti i uličnog rječnika. Njegova izjava, kojom se praktički odriče pripadnosti narodu uz krajnje cinične opaske, ostavlja gorak okus u ustima svakoga tko je u stvaranje ove države utkao barem mrvicu empatije.
Šprajcovu skandaloznu objavu prenosimo u cijelosti, onako kako ju je on, bez imalo zadrške, uputio javnosti:
„S obzirom na opsežan fb esej g. Stipe Mlinarića Ćipe u koji je poetski udrobio moje navodno srpstvo, generala Vasiljevića, SDS, spomenik Šoškoćaninu i svoje obućarske vještine, molim cijenjene predstavnike medija da g. Ćipi prenesu sljedeći odgovor:
Poštovani g. Ćipe,
nisam Srbin niti sam se tako ikad osjećao ili izjašnjavao, premda valja priznati, kad vidim što pišete i čujem što govorite, bude mi žao da nisam. Rado bih za sebe rekao da sam Hrvat ali otkako se time hvale samo budale, tako se izjašnjavam samo u popisu stanovništva. Ispravnije bi dakle bilo reći da sam u nacionalnom smislu nitko i ništa dok ste u tom smislu Vi ipak netko i nešto – ozbiljna budala.
Lp“
Bahatost bez granica: Tko je zapravo „nitko i ništa“?
Ono što Šprajc naziva „iskrenošću“, zapravo je duboki nedostatak poštovanja prema žrtvi i identitetu naroda koji mu je omogućio javnu platformu s koje danas tako olako pljuje. Njegova tvrdnja da se „samo budale hvale da su Hrvati“ nije ništa drugo nego pljuska u lice svim onim poštenim ljudima koji s ponosom nose svoje ime i prezime, ne vrijeđajući pritom nikoga.
Šprajc se sam proglasio „u nacionalnom smislu nikim i ničim“, i u tome je vjerojatno jedini put bio u pravu. Međutim, njegova potreba da čovjeka koji je prošao pakao rata i koji dosljedno zastupa nacionalne interese nazove „ozbiljnom budalom“, govori isključivo o razini Šprajcova odgoja i profesionalnog posnuća.
Kraj jedne medijske fasade
Hrvatska javnost ne bi smjela ostati nijema na ovakav oblik bahatosti. Ismijavanje nacionalne pripadnosti i proglašavanje domoljublja budalaštinom opasan je presedan. Zoran Šprajc je svojom izjavom pokazao da mu je ego daleko veći od profesionalne etike, a da mu je nacionalni identitet tek teret kojeg bi se najradije odrekao, samo da mu to donosi još pokoji jeftini bod u krugovima koji Hrvatsku nikada nisu ni voljeli.
Pitanje je samo – do kada će ovakav agresivni primitivizam zapakiran u „duhovitost“ imati prostora u hrvatskom medijskom eteru?
Nacionalnoplus