Piše:Dražen Prša
Nema većeg apsurda u ovoj zemlji nego kad vidite kako ih sve svrbi kad začuju “Lijepa li si” ili neku drugu domoljubnu pjesmu Marka Perkovića Thompsona. Odmah zovu policiju zbog “širenja mržnje”, viču o fašizmu, zazivaju zabrane, pišu peticije i sastavljaju intelektualna pisma. A onda samo koji tjedan kasnije, isti ti ljudi odjenu pionirske kape, nose Titove bedževe i pjevaju “Druže Tito mi ti se kunemo” – i to im nije problem. Štoviše, još im Grad subvencionira put u Kumrovec.
Zašto ih smeta hrvatska zastava, ali ne i crvena? Zašto je problem kad se netko pozove na hrvatske branitelje, ali nije kad se slavi lik i djelo diktatora pod čijim je režimom desetci tisuća Hrvata prošli kroz montirane procese, tamnice i kazamate? Odgovor je jednostavan – jer im smeta sve što podsjeća na Hrvatsku onakvu kakvu su sanjali oni koji su za nju krvarili. Hrvatsku u kojoj je sloboda izborena, a ne poklonjena iz Beograda.
Zanimljivo je da su im hrvatske pjesme “provokacija”, ali su istovremeno oduševljeni kad beogradski pjevači pune dvorane u Zagrebu. Kad se na koncertu pjeva o ljubavi prema domovini – to je “nacionalizam”. Ali kad se urlaju parole iz vremena Jugoslavije – to je “antifašizam”.
Ne smeta njima Thompson zbog pjesama. Smeta im što te pjesme bude narod, podsjećaju na ono što su pokušali zatrti – identitet, vjeru, povijest i ponos. Smeta ih svaki hrvatski simbol jer ih podsjeća na poraz ideologije u koju su se kleli. I danas, umjesto da u tišini prihvate povijest kakva jest, oni pokušavaju nametnuti iskrivljenu sliku kroz obrazovanje, kulturu i medije.
Tito je za njih “najveći sin naših naroda i narodnosti”. Za njih je Bleiburg revizionizam, a Kumrovec kulturni događaj. I tu dolazimo do srži problema – njih ne smeta “govor mržnje”, njih smeta govor ljubavi prema Hrvatskoj. Njih ne vrijeđa fašizam, njih vrijeđa hrvatski grb bez crvene zvijezde.
U zemlji u kojoj su ljudi dali živote za slobodu, vrijeđaju one koji te živote slave, a uzdižu one koji bi najradije skinuli zastavu s Kninske tvrđave i vratili petokraku na Vukovar.
Zato, dok god njih “svrbi” hrvatsko – mi ćemo još jače pjevati. Jer domoljublje nije zločin, ali zaborav jest.