Pred nama su Svi sveti i Dušni dan – dva dana koja u hrvatskoj tradiciji imaju duboko duhovno i ljudsko značenje. Dani su to molitve, zahvalnosti i vjere u život vječni, ali i dani tihog, intimnog sjećanja. U činu „ljubavi koja nikada ne prestaje“, kako kaže sv. Pavao, grobovi naših pokojnih zablistat će okićeni cvijećem i obasjani morem svijeća.
Ove godine blagdan Svih svetih pada u nedjelju, 1. studenoga, a odmah dan poslije, u ponedjeljak 2. studenoga, obilježava se Dušni dan.
Svi sveti: Blagdan mogućeg sveca u svakom od nas
Katolička Crkva na Svi svete slavi sve svece – poznate i nepoznate, kanonizirane i one koji nikada nisu službeno proglašeni svetima, a koji su svojim životom ostvarili kršćanski ideal. To je dan kada vjernici tradicionalno ispunjavaju crkve, sudjeluju na misama i mole za zagovor svetaca.
Riječ je o svetkovini s gotovo 1200 godina dugom tradicijom. Prvi tragovi slavlja sežu u 4. stoljeće u Antiohiji, kada se spomen svih mučenika obilježavao u proljeće, oko Uskrsa. Tek je 835. godine papa Grgur IV. dekretom odredio 1. studenoga kao datum za cijelu Crkvu.
Za katolike to nije dan žalosti, već dan radosti, nade i pobjede nad smrću. Svi sveti podsjećaju da je svatko od nas pozvan na svetost.
Iako je u Hrvatskoj Svi sveti državni blagdan kada gotovo svi pohode groblja, crkveno gledano, dan posvećen pokojnicima je tek dan kasnije.
Dušni dan: Osobna molitva za duše u vječnosti
Ako su Svi sveti blagdan sveopće radosti, Dušni dan ili Spomen svih vjernih pokojnika daleko je osobniji. Tada se prisjećamo imena, lica i glasova onih koji su nas napustili i molimo za spas njihovih duša.
Ovaj spomendan razvio se kasnije, zahvaljujući opatu Odilu iz Clunyja. Oko 998. godine u Francuskoj uveo je običaj molitve za preminulu braću iz svoje benediktinske zajednice. Običaj se munjevito proširio kršćanskim svijetom, da bi ga Vatikan i službeno potvrdio 1311. godine.
Za kršćane, smrt nije kraj, već odlazak Kristu i ulazak u vječni život. Upravo tu nadu izražava Dušni dan.
Zašto krizanteme i zašto tisuće svijeća?
Našu kulturu obilježavanja ovih dana nemoguće je zamisliti bez dva simbola: krizanteme i svijeće – dušice.
Krizanteme su postale zaštitni znak studenoga jer jedine tada bujno cvatu. U našem narodu simboliziraju život, smrt, žalovanje, ali i snagu potrebnu da se preboli gubitak. Taj odnos prema cvijetu seže još u antiku – stari Grci vjerovali su da krizanteme štite od zlih duhova i zato su ih sadili na grobove.
A tradicija masovnog polaganja krizantema u katoličkom svijetu dolazi iz Francuske 1919. godine. Na prvu obljetnicu primirja u Prvom svjetskom ratu, predsjednik Raymond Poincaré naredio je da se grobovi palih vojnika ukrase cvijećem. Budući da je u studenom malo što cvalo, upotrijebljeno je 30.000 krizantema – i tako je nastao običaj koji traje do danas.
O smislu svjetla koje palimo najbolje je progovorio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u jednoj od svojih homilija:
Svetkovina Svih svetih i Dušni dan ne okupljaju nas oko hladnih grobova, nego oko svjetla koje simboliziraju upaljene svijeće. To je svjetlo Krista uskrsloga, svjetlo nade života vječnoga.
Zato groblje, gledano očima vjere, nije kraj puta, već predvorje Neba. Na misama će toga dana odzvanjati Pavlove riječi iz Prve poslanice Korinćanima: „Ljubav nikada ne prestaje“ – jer ljubav koja dolazi od Boga ne poznaje kraja.
Juda Makabejac: Najstariji biblijski korijen molitve za mrtve
Iako je Dušni dan kao službeni spomendan uveo sv. Odilon, sama praksa molitve za pokojne puno je starija. Njezini korijeni nalaze se u Starom zavjetu, u Drugoj knjizi o Makabejcima.
Priča govori o židovskom vođi Judi Makabejcu koji je u 2. stoljeću prije Krista, nakon jedne bitke, među poginulim vojnicima pronašao poganske amajlije – grijeh po židovskom Zakonu. Želeći okajati njihov grijeh, Juda je skupio oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao ih u Jeruzalem da se u Hramu prinese žrtva okajnica za pale.
Biblija naglašava da je to učinio jer je čvrsto vjerovao u uskrsnuće mrtvih. Taj čin smatra se najranijim biblijskim svjedočanstvom o smislu molitve za umrle, sažetim u rečenici: „Sveta je i pobožna misao moliti za mrtve da se oslobode od grijeha“.
Upravo ta misao temelj je vjere u čistilište i zagrobni život.
Zato će se i ove godine na Dušni dan čitati utješne riječi iz Knjige mudrosti: „Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva… ali oni su u miru“, te proročanstvo Izaije: „Uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti.“