Dok domoljublje u Hrvatskoj i dalje izaziva podignute obrve među onima koji sanjaju o nekim prošlim vremenima, pojedine projugoslavenske udruge ponovno su našle novu metu – Marka Perkovića Thompsona. Pjevača čije su pjesme postale sinonim otpora, zajedništva i pobjede u Domovinskom ratu sada žele prijaviti zbog izvođenja “Bojne Čavoglave”, pjesme koja je nastala u rovovima, među onima koji su golim rukama branili Hrvatsku.
Thompsonov tim reagirao je jasno, bez kalkulacija i uvijanja:
„Jugoslavija je mrtva. Očito kod nekih duh komunizma još živi, a prijava – ‘partija mi sudi’ – besmislena je i proizlazi iz samopromocije i nostalgije za nikad prežaljenom Jugoslavijom. Hrvatski čovjek je živ i uvijek će biti za svoj dom spreman.“
U moru licemjerja i lažnog “antifašizma”, ova poruka odjekuje kao podsjetnik da Hrvatska nije stvorena na partijskim sastancima, već na krvi i žrtvi tisuća branitelja.
Tko su oni koji prijavljuju?
Među prijaviteljima se ističe i VeDRA, udruga koja se godinama pokušava nametnuti kao “antifašistička i braniteljska”, a koju su brojni hrvatski branitelji već davno prepoznali kao instrument ideološke provokacije. Prema tvrdnjama samih veterana, jezgru te udruge čine bivši oficiri JNA – ljudi koji su u ratu prešli stranu, ali, čini se, ne i uvjerenje.
Zato ne čudi da su se istinske braniteljske udruge, uključujući i onu legendarne 4. gardijske brigade, još 2020. godine ogradile od VeDRE, upozorivši da se njihovo ime koristi bez dopuštenja i bez ikakve stvarne veze s hrvatskim domoljubljem.
Rat je gotov – ali ideološka bitka traje
Dok Europa odavno slavi svoje vojnike i pjeva himne s ponosom, u Hrvatskoj se još uvijek vode “ratovi” protiv simbola koji su označili našu slobodu. Oni koji su nekad ginuli za crvenu zvijezdu sada ne mogu podnijeti činjenicu da je hrvatski narod izabrao svoje boje, svoj grb i svoj pozdrav.
Ali, kako kaže Thompson – hrvatski čovjek je živ.
Onaj koji je 1991. stao pred tenk bez oklopa, onaj koji i danas poštuje zastavu pod kojom je stvorena država, i onaj koji ne dopušta da se sramoti ono za što su poginuli njegovi suborci.
Jer “Za dom spremni” nije fraza – to je zavjet.
Zavjet onima koji su pali, onima koji su se vratili, i onima koji još uvijek vjeruju da Hrvatska vrijedi svake suze, svakog križa i svakog srca koje za nju kuca.
