Piše: Dražen Prša
Iako se uporno pokušava obezvrijediti povijesni uspjeh Marka Perkovića Thompsona, koji je okupio gotovo pola milijuna ljudi na zagrebačkom Hipodromu, istina se ne može sakriti – hrvatski narod je ponovno pokazao koliko snažno kuca domoljubno srce. Bez pomoći velikih medija, bez potpore institucija, Thompson i njegov narod dokazali su da zajedništvo, vjera i ljubav prema domovini nisu nestali – dapače, jači su nego ikada.
Unatoč svakodnevnim pokušajima da se obožavatelje ovog glazbenika prikaže kao ekstremiste ili marginalce, stvarnost govori drugačije. Riječ je o stotinama tisuća običnih ljudi – Hrvata iz svih krajeva zemlje i iseljeništva – koji dolaze s obiteljima, djecom i hrvatskim zastavama, kako bi kroz pjesmu i emociju proslavili ono što nas povezuje: domovinu, vjeru i slobodu.
Na pokušaje medijskog linča reagirali su mnogi. Tako je imotski franjevac fra Ivo Rastočić jasno ukazao na dvostruke kriterije i duboko ukorijenjeno licemjerje koje se sustavno koristi protiv svega što je hrvatsko i tradicionalno. “Za jedne sve – za druge ništa”, poručio je fra Ivo, istaknuvši da se domoljublje u Hrvatskoj često tretira kao prijetnja, a ne kao vrijednost.
Snažnu podršku izrazio je i gradonačelnik Sinja Miro Bulj, pozvavši narod na koncert uoči obljetnice pobjedničke akcije Oluja:
“Kad se okupe tisuće ljudi na Ultri – to je festival, zarada, promocija. Kad se okupe Hrvati uz Thompsona – onda je panika, strah i širenje moralne panike. To nije briga za sustav, to je strah od snage hrvatskog identiteta. Ovi ljudi plaćaju poreze, financiraju sustav i zaslužuju poštovanje. Pjevaju o Domovini – i to je, izgleda, najveći problem.”
Na sve se kratko osvrnuo i ratni ministar Andrija Hebrang, ne skrivajući ogorčenje zbog napada na koncert i njegove posjetitelje: “Jugoudbokomunisti na aparatima”, napisao je, aludirajući na one koji i danas teško podnose da Hrvatska postoji kao slobodna i samostalna država.
Dok se jedni trude zabranjivati, ušutkivati i diskreditirati, hrvatski narod odgovara pjesmom, zajedništvom i ponosom. Jer bez obzira na sve pritiske, istina ostaje ista – Thompson ne okuplja mase zbog politike, nego zbog ljubavi prema zemlji koju su mnogi sanjali, a za koju su najbolji među nama dali svoje živote.
U zemlji u kojoj se sve češće zaboravljaju vlastiti korijeni, hrvatski narod je ponovno pokazao da ih još uvijek ima – i da neće šutjeti kada je u pitanju istina o sebi.