Postoje dani kada zrak nad Dunavom postane težak od uspomena, a svaka stopa vukovarske zemlje progovara stihovima ponosa i neprebolne tuge.
U nedjelju je grad-heroj, to neumorno srce hrvatske slobode, ponovno postao središnje mjesto susreta boli i dostojanstva. Povodom Međunarodnog dana nestalih osoba i Dana sjećanja na nestale osobe iz Domovinskog rata, Vukovar je ujedinio Hrvatsku u jednoj jedinoj, svetoj misli – da se naši junaci i nevini mučenici nikada ne zaborave te da se potraga za njima ne prekine dok i posljednja žrtva ne nađe svoj zasluženi mir pod hrvatskim nebom.
Podno veličanstvenog Spomenika na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, položen je vijenac natopljen suzama i zahvalnošću, a plamen svijeća u tišini je obasjao imena onih koji su dali sve za slobodu Domovine. U župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova služena je sveta misa, gdje su se pod svodovima ranjavanog hrama uzdigle molitve za sve one čija su mjesta u obiteljskim domovima već desetljećima prazna.
Brojke koje obvezuju novije naraštaje: Hrvatska još uvijek traga za 1.725 svojih sinova i kćeri
U ime Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, general Tomo Medved, iznio je podatke koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Hrvatska u ovom trenutku još uvijek neumorno traga za 1.725 nestalih i smrtno stradalih osoba iz Domovinskog rata.
„U proteklom razdoblju identificirani su posmrtni ostaci 343 osobe nestale u brutalnoj agresiji, dok smo samo tijekom ove godine uspjeli vratiti identitet za 20 naših nestalih. Ipak, i dalje nam najveći i najteži izazov predstavlja upravo Grad Vukovar, koji nosi najveći teret i najveći broj nestalih“, istaknuo je ministar Medved s vidnim emotivnim nabojem.
Ministar je naglasio kako državne institucije rade neprekidno te da su aktivnosti usmjerene u dva ključna smjera: s jedne strane nastavak terenskih istraživanja, ekshumacija i novih potraga, a s druge strane identifikacija posmrtnih ostataka koji su ranije ekshumirani.
„Zahvaljujući nabavi najsuvremenije opreme i tehnologije za DNK analizu, u proteklom smo razdoblju uspjeli identificirati 108 osoba ekshumiranih u ranijim godinama. To je dokaz naše ustrajnosti. S našim naporima nastavit ćemo i dalje – i budite sigurni da nećemo stati!“, odlučno je poručio Medved.
Apel istini i savjesti: Srbija mora dati zapisnike i otkriti gdje su skončali ubijeni
Svaki pronalazak i svaka identifikacija donose mrvicu mira napaćenim obiteljima, no proces potrage i dalje nailazi na zid šutnje. S mjesta najveće hrvatske kalvarije, ministar Medved poslao je jasnu i nedvosmislenu poruku susjednoj državi:
„Pozivam Republiku Srbiju da nam napokon preda zapisnike i dokumentaciju o tome gdje su skončali ubijeni Hrvati, kako bismo ubrzali ovaj humani i civilizacijski proces pronalaska nestalih osoba.“
Ova poruka nije samo politički zahtjev; ona je vapaj pravde i krik obitelji koje desetljećima traže odgovor na samo jedno pitanje: Gdje su naši najmiliji?
Potresna ispovijest majke Marije Šestan: „Živim dva života – jedan danas, a drugi u 1991. godini“
Koliko je duboka rane vukovarskih obitelji najbolje oslikavaju riječi Marije Šestan, hrabre majke koja već pune 35 godine traži svoga sina Tomislava, a čija je priča potresla sve nazočne.
„Živjela sam s nadom da će mi se sin vratiti sve do posljednje razmjene, kada su rekli da više nema zatočenih. Tada sam morala u sebi prelomiti i prihvatiti najtežu istinu – da mi je sin mrtav. Posljednje što znam o njemu jest da je odveden u Borovo Selo, odakle mu se gubi svaki trag“, kroz suze priča majka Marija.
Njezine riječi opisuju trajnu agoniju stotina hrvatskih majki:
„Već 35 godina ja zapravo živim dva života. Jedan je ovaj svakodnevni, u kojem obavljam tekuće poslove, a drugi je onaj iz 1991. godine u kojem sam i danas ostala zarobljena. Živim tako da svakodnevno gledam fotografije sina kojeg nema. Nadam se samo da ću ga uspjeti pronaći dok sam još živa, kako bih ga mogla dostojanstveno pokopati i imati gdje zapaliti svijeću.“
Predsjednica Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, Ljiljana Alvir, naglasila je da je Vukovar, zbog svoje žrtve i simbolike, jedino pravo mjesto za obilježavanje ovog dana.
„I danas se na ukupnom popisu nestalih u Hrvatskoj nalaze imena čak 320 osoba iz samoga Vukovara. Vukovar je grad u kojem i danas žive obitelji koje godinama traže svoje najmilije, ali, nažalost, i grad u kojem žive oni koji dobro znaju gdje su nestali pokopani – ali i dalje sramotno šute“, upozorila je Alvir.
Pijetet prema svim nevinim žrtvama i prikaz moderne tehnologije u potrazi za istinom
U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana nestalih osoba, u Vukovaru je održana i stručna prezentacija aktivnosti i opreme iz djelokruga rada Uprave za zatočene i nestale osobe Ministarstva hrvatskih branitelja, čime je javnosti prikazan visok stupanj profesionalnosti i predanosti u terenskim pretragama.
Tijekom dana, u odvojenom programu, Međunarodni dan nestalih osoba obilježile su i udruge sa srpskim predznakom te SDSS. Zamjenik gradonačelnika Vukovara iz reda srpske zajednice, Srđan Kolar, izjavio je kako su se prisjetili nestalih Srba za kojima obitelji i danas tragaju, poručivši kako iza svakog nestalog čovjeka ostaje obitelj koja čeka odgovor, istinu i pravdu.
Zavjet koji ostaje: Zaboravu mjesta nema
Vukovar je i ovoga puta pokazao da nije samo grad uspomena, već utvrda hrvatskog identiteta i ponosa. Dok god ijedna majka poput Marije Šestan čeka trenutak da na grob svoga sina položi ružu, i dok god 1.725 imena čeka svoj smiraj, Hrvatska ne smije i neće posustati. To nije samo državna obveza – to je naš sveti zavjet prema onima koji su u temelje naše slobode ugradili svoje živote.
Nacionalnoplus