Sve što se ovoga ljeta događa – od orkestriranih napada na Marka Perkovića Thompsona, preko pokušaja omalovažavanja Mimohoda u Zagrebu, pa sve do najnovijeg etiketiranja hrvatskih branitelja u Benkovcu i Šibeniku – pokazuje jednu bolnu istinu:
Hrvatska nema snažan nacionalni medijski sustav koji bi štitio njezin identitet, već tek nekoliko oaza slobode u obliku pojedinih portala i rijetkih tiskovina. Glavni medijski prostor prepušten je interesima koji su često suprotstavljeni hrvatskoj državi i vrijednostima za koje je naš narod krvario.
Mediji nisu samo mjesto rasprave – oni oblikuju svijest, utječu na stavove i usmjeravaju budućnost nacije. Kada njima upravljaju tuđi centri moći ili ideološke strukture koje Hrvatsku doživljavaju kao privremenu i neželjenu državu, posljedice su porazne. Zato je snažan nacionalni medijski sustav pitanje nacionalne sigurnosti, a ne luksuz. Onaj tko kontrolira informacije, kontrolira i narod.
Danas vidimo da se svaka domoljubna manifestacija napada i proglašava “ekstremizmom”, dok se jugonostalgični i protuhrvatski događaji slave i promoviraju. Time se izravno udara na Domovinski rat i srž hrvatskog identiteta. Apsurdno je da zemlja u kojoj većina građana baštini konzervativne vrijednosti nema niti jedan konzervativni mainstream medij. To nije slučajnost – to je plod dugogodišnje kulturne hegemonije i planskog potiskivanja nacionalnih glasova.
Ako Hrvatska ne izgradi snažne, profesionalne i financijski neovisne nacionalne medije, ostat će trajno podvrgnuta informacijskom tutorstvu onih koji nemaju interesa za njezinu opstojnost. Informacijska okupacija opasnija je od vojne – jer dok vojna budi otpor, informacijska uspavljuje narod i pretvara ga u poslušnog promatrača.
Zato je borba za nacionalne medije zapravo borba za opstanak Hrvatske, njezin identitet i budućnost.
Nacionalnoplus/D.P.