Točno su tri godine prošle. Tri godine otkako je na izlazu iz Vinkovaca, u gustoj magli, na cesti za Županju, jedan čovjek ostao mrtav na asfaltu, a drugi, tada ministar obrane, završio u bolnici.
Goran Šarić imao je 41 godinu. Otac dvoje djece. Poginuo je na mjestu.
Mario Banožić preživio je. I tri godine poslije još nije iznio obranu pred sudom.
Pa se čovjek, htio-ne htio, mora pitati: Na što ovo suđenje sliči?
Na suđenje? Na pravdu? Ili na dobro režiranu predstavu u kojoj se vrijeme kupuje odgodama, izuzećima, novim vještačenjima i novim odvjetnicima, dok obitelj mrtvog čovjeka polako nestaje iz sudnice jer više psihički ne može izdržati?
SUBOTA U 6:10 KOJA JE SVE PROMIJENILA
Bila je subota, 11. studenoga 2023. godine. Oko 6 sati i 10 minuta ujutro, na državnoj cesti DC-55, na izlazu iz Vinkovaca prema Županji, Banožić je upravljao osobnim terencem Nissan i kretao se prema Županji, kako bi išao u lov.
U gustoj magli i uvjetima smanjene vidljivosti započeo je pretjecanje teretnog vozila s prikolicom. Prešao je u lijevu traku. I tada se dogodio izravni frontalni sudar s kombijem koji je dolazio iz suprotnog smjera.
Za volanom kombija bio je Goran Šarić iz Privlake. Poginuo je na mjestu nesreće.
Banožić je pretrpio teške tjelesne ozljede, uključujući nagnječenje mozga te traume prsnog koša, trbuha i ekstremiteta. Nakon primarne obrade u Vinkovcima prebačen je u Jedinicu intenzivnog liječenja KBC-a Osijek.
Istog dana poslijepodne premijer Andrej Plenković održao je izvanrednu konferenciju i objavio da je Banožića razriješio dužnosti ministra obrane. Dužnost je kasnije preuzeo Ivan Anušić.
Tu je ministarska karijera Marija Banožića završila. Ali suđenje, tri godine poslije, još nije.
0,21 PROMILA, DEZINFEKCIJSKO SREDSTVO I TAJNO ISPITIVANJE
Prve tjedne nakon nesreće pratila je cijela serija kontroverzi.
Iz bolničkih izvora procurila je informacija o izmjerenih 0,21 promila alkohola u krvi ministra. Banožić je to kasnije objašnjavao utjecajem dezinfekcijskog sredstva. DORH i policija navodili su da službeni nalaz ne pokazuje prisutnost alkohola u kazneno-pravnom smislu.
Banožić je otpušten na kućno liječenje nakon dva tjedna. O otpustu, prema medijskim izvještajima, DORH isprva nije bio obaviješten.
Ispitivanje u PU vukovarsko-srijemskoj provedeno je u strogoj tajnosti. Nakon izlaska iz bolnice Banožić se oglasio na društvenim mrežama, izrazio sućut obitelji Šarić i naveo da je poginulog osobno poznavao.
A onda je njegova obrana podnijela zahtjev za aktivacijom i zamrzavanjem saborskog mandata te korištenjem povlastice šest punih i šest polovičnih ministarskih plaća.
Da, dobro ste pročitali. Dok je jedna obitelj pokapala oca, tražile su se povlastice.
IZUZIMANJE KLJUČNOG DOKAZA – I ODBIJANJE ŽALBE
Policija je u prosincu 2023. godine podnijela kaznenu prijavu protiv Banožića za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom iz nehaja, za što je predviđena zatvorska kazna od jedne do osam godina. Optužnica je podignuta u svibnju 2024. godine.
Tijekom potvrđivanja optužnice tadašnja braniteljica Ksenija Vržina zatražila je izuzimanje ključnog dokaza – nalaza Centra za forenzička ispitivanja „Ivan Vučetić“.
„Mi ne znamo otkud je ta dokumentacija došla, kako je pribavljena i, naravno, morali smo se na to žaliti. Vještački nalaz išao je preko policijske postaje i očigledno da je neka dokumentacija umetnuta, o čemu obrana nije obaviještena“, rekla je odvjetnica.
Vještačenje je utvrdilo da je Banožić vozio brzinom od oko 100 kilometara na sat te da je započeo pretjecanje u uvjetima magle. Banožić je, s druge strane, sporio pretjecanje.
Županijski sud odbio je žalbe obrane. Optužnica je pravomoćno potvrđena 13. studenoga 2024. godine.
SUĐENJE KOJE JE POČELO 551 DAN POSLIJE
Suđenje na Općinskom sudu u Vinkovcima započelo je 14. svibnja 2025. godine, točno 551 dan nakon nesreće, pred sutkinjom Davorkom Rukavinom.
Na pitanje o krivnji Banožić je kratko izjavio da se ne osjeća krivim. Obrana je odmah predložila niz novih dokaza i ustrajala na tvrdnji da je poginuli Goran Šarić imao 2,06 promila alkohola u krvi te da nije bio vezan pojasom.
Na suđenju je potresno svjedočila udovica poginulog vozača, koja je opisala duboku traumu i odnos okrivljenika prema obitelji te istaknula da Banožić nikada nije ponudio pomoć, nadoknadio štetu niti izrazio sućut.
Zbog teškog psihičkog stanja i stresa uzrokovanog sudskim procesom, supruga poginulog Šarića nije dolazila na pojedina kasnija ročišta, što je njezin odvjetnik obrazložio zdravstvenim posljedicama proživljene tragedije.
Zamislite to. Žrtva nestaje iz sudnice jer ne može više. Okrivljenik ostaje i mijenja odvjetnike.
VOZAČ KAMIONA, KAZNENE PRIJAVE I IZUZEĆE TUŽITELJSTVA
Vozač kamiona Mirko Đalić na sudu je potvrdio da je u retrovizoru vidio da je Banožićev terenac u cijelosti prešao u lijevu traku i udario u kombi.
Banožić je reagirao podnošenjem kaznene prijave protiv Đalića te protiv nepoznatih policajaca i tužitelja.
Na ročištu u ožujku 2026. godine odvjetnica Vržina zatražila je izuzeće cjelokupnog ODO Vinkovci i ŽDO Vukovar. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić taj je zahtjev naknadno odbacio.
PROMIJENIO ODVJETNIKE – I DOBIO NOVE SVJEDOKE
Uoči nastavka suđenja Banožić je otkazao punomoć Kseniji Vržini i angažirao nove odvjetnice, Sandru Marković i Marijanu Tomić.
Novi odvjetnički tim izborio je saslušanje bračnog para Biljane i Marija Skokića, koji su tvrdili da su prvi stigli na mjesto nesreće te da ondje nisu vidjeli kamion Mirka Đalića. Mario Skokić posvjedočio je da je pomogao izvlačiti Banožića iz terenca.
„Nogama smo ga iznijeli van na bankinu… i vidio sam da je iskaz vozača kamiona čista laž, on tamo uopće nije bio“, rekao je.
Sudsko vijeće prihvatilo je prijedloge obrane te odredilo izradu novog kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja kojim se provjeravaju brzine vozila i uzroci sudara.
ČEKA SE IZNOŠENJE OBRANE – TRI GODINE POSLIJE
I tako smo tu gdje smo bili i prije tri godine. Pred Općinskim sudom u Vinkovcima preostalo je provođenje novog kombiniranog vještačenja, nakon čega bi Mario Banožić trebao iznijeti svoju obranu, čime će se stvoriti uvjeti za donošenje prvostupanjske presude.
Tri godine. Jedan mrtav čovjek. Dvoje djece bez oca. Udovica koja više ne dolazi na ročišta jer ne može izdržati.
A obrana još nije iznesena.
Na što ovo suđenje sliči?
Na pravdu koja je spora, ali dostižna? Ili na sustav u kojem se vrijeme namjerno rasteže dok se svjedoci ne umore, dok se obitelj ne slomi, dok se javnost ne zasiti, dok se sve ne pretvori u još jednu „proceduru“?
Ako je ovo pravda, zašto onda izgleda kao da netko na nju čeka s druge strane – onaj tko ima vremena, novca, odvjetnike i saborski mandat, a ne onaj tko je na groblju u Privlaci?
Goran Šarić više ne može čekati. Njegova obitelj čeka već tri godine. A Hrvatska čeka da vidi hoće li ovo suđenje ikada dobiti presudu – ili će postati još jedan slučaj koji će se pamtiti samo po tome koliko je dugo trajao.