Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom kod spomen-obilježja na Trgu žrtava, u Sotinu je dostojanstveno i s dubokim pietetom obilježen Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije. Komemorativni skup okupio je obitelji stradalih, mještane te predstavnike lokalnih i državnih vlasti kako bi sačuvali uspomenu na žrtve, ali i iznova glasno upozorili na gorući problem – još uvijek nerazriješene sudbine nestalih.
Nakon komemoracije na središnjem trgu, program sjećanja nastavljen je svetom misom zadušnicom u Župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana.
Sotin je u listopadu 1991. godine, poput susjednog Vukovara i mnogih drugih hrvatskih naselja, podnio strahovit teret velikosrpske agresije. Nakon okupacije uslijedili su sustavni zločini nad hrvatskim civilima i braniteljima, progoni, mučenja u logorima i bezrazložna ubojstva. U ratnim stradanjima život je izgubilo čak 68 mještana, dok se njih 12 i dalje vodi kao nestalo.
Željka Radić: “Ostala sam bez supruga, oca i dva mlađa brata”
Među okupljenima s najtežim bremenom uspomena bila je Željka Radić, žena čija je obitelj u Domovinskom ratu pretrpjela nezamislivu tragediju – izgubila je supruga, oca i dvojicu mlađe braće. Prisjećajući se posljednjih trenutaka sa suprugom, ispričala je kako se nakon njihova razdvajanja više nikada nisu vidjeli. Suprugovi posmrtni ostaci pronađeni su tek godinama kasnije u vinogradima prema Vukovaru, a dostojno je pokopan 1999. godine.
„Prije stradanja jedino sam brata vidjela na kraju sela u štabu. Sa suprugom sam bila do zadnjeg časa, samo što nije htio ići sa mnom, nego se vratio kod mame i tate. Tada je uhapšen i ubijen 1991. godine. A ja sam se spasila prelaskom preko Dunava u Vojvodinu. Tamo sam uhapšena. Mislim da bi me inače ubili“, prisjetila se Radić.
Njezina je kalvarija nastavljena u srbijanskim kazamatima, gdje je u zatočeništvu provela 11 teških mjeseci, sve do razmjene 18. travnja 1992. godine. Unatoč protoku vremena, ističe kako više nema nadu da će krvnici odgovarati pred licem pravde.
„Zato što se zna tko je iz sela mučio muža i ostale, ali od tog pravde nema. Ja sam provela 11 mjeseci u logoru u Srbiji. Tako da mi je jako teško pričati o tome“, poručila je.
Otvorene rane i nakon tri i pol desetljeća: “Srbija sve zna, ali pravde nema”
Za obitelji koje ni nakon 35 godina ne znaju gdje počivaju kosti njihovih najmilijih, vrijeme nije zaliječilo rane. Biserka Ljubić izgubila je sina, oca, brata i dvojicu bratića. Iako je pronašla tijela sina i brata, za ocem i dalje neumorno traga.
„Sina sam našla, brata sam našla, oca još uvijek tražim. Svaka godina je sve teža i teža, sve smo stariji. Od nas u mjestu još pet majki je živo. Još se 12 osoba vodi nestalima. Ne znamo da li će i tko će doživjeti da svoje nađu i pokopaju i da imaju gdje zapaliti svijeću. Srbija sve to zna, mogla bi reći, ali pravde nema, istinu teško saznati. Nadamo se da ćemo ipak, dok smo živi, naći naše najmilije“, kazala je Ljubić.
Jednaku bol i neizvjesnost dijeli i Matija Kušić, koja desetljećima traži posmrtne ostatke supruga ubijenog 1991. godine. Predstojeći blagdan Svih svetih iznova otvara najteža pitanja.
„Dolazi blagdan Svih svetih, onaj koji je pronašao svoje ima gdje otići upaliti svijeću, a mi nemamo gdje. Palimo tu kod križa i u Vukovaru kod velikog križa za naše koje još nismo pronašli“, potreseno je rekla Kušić.
Marijan Pavliček: “Sotin je izgubio 10 posto hrvatske populacije”
Obilježavanju je nazočio i gradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček, naglasivši kako su razmjeri tragedije u Sotinu nenadoknadivi te da demografske i društvene posljedice ovaj kraj osjeća i danas.
„Ovo je 35. godišnjica stradanja prigradskog naselja Sotin, mjesta koje je tijekom Domovinskog rata izgubilo 10 posto hrvatske populacije, što je ogromna brojka. Danas ih se sjećamo. Iako je velik odmak vremena, ne smiju biti zaboravljeni radi istine o Domovinskom ratu. Posljedice tog rata upravo se najviše osjećaju u takvim mjestima i po broju stanovnika jer se radi i o mladim ljudima koji su trebali stvarati svoje obitelji, a čiji je život naprasno prekinut velikosrpskom agresijom“, naglasio je Pavliček.
Trajna obveza čuvanja istine o Domovinskom ratu
I ove godine Dan sjećanja u Sotinu opomenuo je na cijenu koja je plaćena za slobodnu Hrvatsku. Dok se za 12 mještana još uvijek traga, obitelji, ali i cijeli hrvatski narod, nemaju pravo na zaborav. Potraga za istinom i dostojnim počivalištem za svaku žrtvu ostaje naša trajna obveza sve dok i posljednja žrtva ne nađe svoj mir.
Nacionalnoplus