Ima ljudi koji iznenade kad se pojave. A ima i onih koji iznenade kad se – ponovo – pojave. Vlatka Pokos definitivno pripada ovoj drugoj kategoriji. I to ne zato što javnost išta posebno očekuje od nje, nego zato što svaki put izroni s lavinom riječi koje izazovu podizanje obrva, zgražanje i, u boljem slučaju, smijeh.
Ovoga puta, dok boravi u Hrvatskoj, odlučila je “preuzeti” ulogu moralne savjesti nacije. Na Instagramu – gdje drugdje – raspalila je po Marku Perkoviću Thompsonu, nazvavši ga ni manje ni više nego „ustašofilom“, „promicateljem fašizma“, pa čak i zagovarateljem „Velike NDH Hrvatske“. Naravno, sve to uz tipične ideološke fraze koje više zvuče kao studentski referat nego ozbiljna analiza.
Izgleda da je, nakon godina provedenih daleko od središta zbivanja, Pokos odlučila osvježiti svoj PR arsenal najjačim mogućim oružjem – klevetom. Jer kad više nemaš hitova, nemaš emisiju, nemaš scenu, još uvijek možeš pokušati postati relevantna – pljujući po drugima.
I to ne bilo kome – već osobi čiji koncerti redovno pune dvorane i trgove, osobi čije pjesme znaju i klinci i branitelji, osobi koja, sviđalo se to nekome ili ne, ima utjecaj i publiku. A što ima Vlatka Pokos? Instagram i – frustraciju.
U pokušaju da bude „napredna“, „urbana“ i „europska“, Vlatka demonstrira nevjerojatnu netoleranciju prema svakome tko ne dijeli njezin svjetonazor. Pri tome zaboravlja kako upravo ta europska civilizacija, na koju se tako rado poziva, inzistira na slobodi izražavanja, ali i na odgovornosti za izgovorenu riječ.
Marko Perković Thompson odgovorio je na optužbe mirno, dostojanstveno i pravno precizno. Podsjetio je da nikada nije veličao nasilje, diskriminaciju ni autoritarne ideologije. Njegova glazba, kakva god da je, za mnoge predstavlja autentičan izraz borbe, identiteta i domoljublja. A pjesma “Bojna Čavoglave”, s kojom se Pokos očito nikako ne može pomiriti, pravomoćno je presuđena kao legalna – i tu rasprave prestaju.
Ali ne i za Vlatku. Jer kad prestane zakon, počinje Instagram – jedina platforma na kojoj se, izgleda, još osjeća bitnom. I dok ona optužuje, etikertira i docira, ostaje pitanje: što točno želi? Pozornost? Medijski prostor? Ili tek kompenzaciju za karijeru koja je ostala u devedesetima?
U svakom slučaju, njezin posljednji istup najbolje opisuje stara poslovica: “Kad ti ništa drugo ne ide, probaj vikati – možda netko primijeti.”
Nažalost po Vlatku, primijetili smo. Ali ne ono što je htjela.
