Građani Hrvatske posljednjih mjeseci sve češće upozoravaju na rast troškova života, a najveći teret, prema brojnim pritužbama potrošača, predstavljaju poskupljenja komunalnih usluga, hrane i dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) potvrđuju kako se upravo na te stavke odnosi najveći broj prijava koje svakodnevno zaprimaju, pri čemu posebno ističu rast cijena vode i odvoza otpada.
Predsjednica HUZP-a Ana Knežević navodi da su građani ogorčeni jer kod komunalnih usluga praktički nemaju mogućnost izbora. Cijene određuju pružatelji usluga uz suglasnost lokalnih vlasti, a potrošačima preostaje jedino prihvatiti nove iznose na računima. Upravo zato, ističe, nezadovoljstvo raste jer su kućni budžeti sve opterećeniji, dok građani nemaju mehanizam kojim bi izbjegli dodatna poskupljenja.
Hrana sve skuplja, izbor sve manji
Uz komunalije, sve veći problem predstavlja i rast cijena hrane. Potrošači se žale na svakodnevna poskupljenja osnovnih proizvoda, no mogućnosti zaštite gotovo da i nema. Osim ograničenog broja proizvoda čije je cijene regulirala država, trgovci samostalno određuju cijene, a građanima ostaje samo odluka hoće li proizvod kupiti ili neće.
Da troškovi prehrane kontinuirano rastu potvrđuju i podaci o potrošačkim košaricama. Temeljna košarica za četveročlanu obitelj, koja uključuje osnovne prehrambene i higijenske proizvode, u ožujku je iznosila gotovo 490 eura, dok je standardna košarica premašila 736 eura.
Riječ je o povećanju koje možda na prvi pogled ne djeluje dramatično, ali u kućanstvima s ograničenim primanjima svaki dodatni euro znači novo odricanje.
Posebno su pogođeni umirovljenici i radnici s nižim plaćama, koji sve teže podmiruju osnovne životne potrebe. Iako službeni podaci pokazuju rast potrošnje, u udruzi potrošača upozoravaju da to ne znači i bolji standard građana. Kupovna moć, kažu, raste samo kod dijela stanovništva koji si može priuštiti više, dok većina kupuje isključivo ono nužno.
Dopunsko osiguranje izazvalo val nezadovoljstva
Dodatni val nezadovoljstva izazvalo je i povećanje cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja, posebno među osiguranicima koji su policu unaprijed platili za cijelu godinu, a potom dobili zahtjev za nadoplatu zbog nove cijene od 15 eura mjesečno.
U HUZP-u takvu praksu smatraju nezakonitom i neprihvatljivom, zbog čega su se, zajedno s još nekoliko udruga, obratili saborskom Odboru za zdravstvo i socijalnu politiku.
Traže da se građanima koji su unaprijed podmirili policu ne naplaćuje razlika te da se osiguranicima omogući raskid ugovora bez dodatnih penala ako o poskupljenju nisu bili pravovremeno obaviješteni.
Ovaj slučaj dodatno je otvorio pitanje zaštite potrošača u situacijama kada građani, nakon što su uredno podmirili svoje obveze, neočekivano dobivaju nove troškove.
Poduzetnici upozoravaju: rast troškova prelijeva se na kupce
S druge strane, poduzetnici tvrde da rast cijena nije rezultat proizvoljnih odluka, već posljedica sve većih troškova poslovanja. Rastu plaće, energenti, najamnine, sirovine i troškovi transporta, a poduzetnici naglašavaju da te troškove moraju ukalkulirati u konačne cijene proizvoda i usluga.
Poseban izazov vide u nedostatku radne snage i rastu plaća, što smatraju nužnim za zadržavanje zaposlenika.
No upozoravaju da rast plaća bez rasta produktivnosti dugoročno nije održiv, jer se povećani troškovi na kraju prelijevaju upravo na krajnje kupce.
Ističu i da je inflacija u Hrvatskoj posljedica dubljih strukturnih problema – od ovisnosti o uvozu, osobito hrane, do snažne usmjerenosti gospodarstva na turizam, gdje se cijene često prilagođavaju platežnoj moći stranih gostiju. Uz to, dodatni pritisak stvaraju visoki javni troškovi i administrativna opterećenja.
Građani traže odgovore, a olakšanja nema na vidiku
Dok potrošači traže snažniju reakciju države i detaljnu analizu razloga zbog kojih su cijene u Hrvatskoj često više nego u drugim zemljama, konkretnih olakšanja za sada nema. Računi rastu, cijene hrane ne padaju, a standard građana sve je više pod pritiskom inflacije.
Najveći problem, upozoravaju iz udruga, jest to što građani više ne osjećaju poskupljenja kao privremeni udar, nego kao novu svakodnevicu.
Kada osnovne potrebe poput vode, hrane i zdravstvenog osiguranja postanu izvor nesigurnosti, tada rast cijena prestaje biti ekonomska statistika i postaje ozbiljan društveni problem koji izravno pogađa kvalitetu života građana.