Hrvatica usporedila cijene iz Trsta i Hrvatske, a brojke otvorile neugodno pitanje: Jesmo li u istoj Europskoj uniji ili za hrvatske građane vrijede neka druga pravila?
Ponekad jedna obična kupnja kaže više od stotinu političkih govora. Upravo je to pokazala i objava Hrvatice poznate po receptima, koja je ovoga puta odlučila napraviti ono što bi, čini se, trebalo raditi puno češće – uzeti cijene iz hrvatskih trgovina i usporediti ih s onima preko granice.
Otišla je u Trst, snimila kupnju i postavila jednostavno pitanje: „Koliko je Italija ZAPRAVO jeftinija od nas?“
Objava na Instagram profilu „ellifeedit“ vrlo je brzo izazvala lavinu komentara. I teško je ostati ravnodušan kada se pred očima pojave konkretne brojke.
Jer ovdje nije riječ o luksuzu, skupim automobilima ili proizvodima koje prosječna obitelj kupuje jednom godišnje. Riječ je o svakodnevnim stvarima koje građani stavljaju u svoje košarice.
SREDSTVO KOJE U ITALIJI KOŠTA 2,95 EURA, U HRVATSKOJ GOTOVO ŠEST
Jedan od primjera posebno bode oči.
Sredstvo za odčepljivanje odvoda u Italiji stoji 2,95 eura, dok je u Hrvatskoj njegova cijena 5,99 eura.
Dakle, razlika je praktički udvostručena.
Ni tablete za perilicu posuđa nisu pošteđene usporedbe. U Trstu ih se, prema objavljenim cijenama, može pronaći za 9,80 eura, dok se za usporediv proizvod u Hrvatskoj izdvaja 14,99 eura.
I onda se čovjek mora zapitati – kako je moguće da građanin Hrvatske, koji živi u istoj Europskoj uniji kao i građanin Italije, za svakodnevne proizvode često mora izdvojiti više?
Je li hrvatsko tržište doista toliko posebno?
Ili smo jednostavno navikli prihvaćati objašnjenja da je sve skuplje zato što „mora biti“?
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
EUROPA JEDNA, CIJENE DRUGAČIJE – A HRVATSKA OPET IZVLAČI DEBLJI KRAJ
Upravo je tu najveći problem.
Hrvatska je članica Europske unije, ima euro, otvoreno europsko tržište i iste europske potrošače. Međutim, kada građanin prijeđe granicu, nerijetko doživi neugodno otrježnjenje.
Isti kontinent. Ista valuta. Ista Europa. A cijene – potpuno druga priča.
I tu se opravdano postavlja pitanje osjećaju li se hrvatski potrošači kao ravnopravni građani Europske unije ili kao građani nekog njezina „drugog reda“.
Jer ako se hrvatskom građaninu isti ili usporediv proizvod naplaćuje osjetno više, onda nije dovoljno samo reći da je „tržište takvo“.
Potrebno je pitati zašto je takvo.
Tko formira cijene? Kolike su marže? Koliko u cijeni sudjeluju porezi, distribucija, troškovi poslovanja i drugi elementi? I najvažnije – zašto hrvatski potrošač često mora biti taj koji sve to plaća?
„U ITALIJI JE SVE JEFTINIJE ZBOG PROIZVODNJE“ – ALI TO NIJE CIJELA PRIČA
Objava je očekivano izazvala brojne reakcije.
Jedan od komentatora napisao je kako se u Hrvatskoj razlike često opravdavaju turizmom.
„Kod nas se uvijek izvlače na isti izgovor – da mora biti skupo zbog turizma. No, i u Italiji je masovni turizam pa opet nisu bezobrazno skupi… Ne shvaćam.“
Teško je ne razumjeti takvu reakciju.
Jer ako turizam automatski znači više cijene, onda bi se čovjek mogao zapitati kako to da zemlje s milijunima turista također mogu imati vrlo konkurentne cijene.
Drugi komentator otišao je korak dalje, pokušavajući objasniti razliku veličinom tržišta i domaćom proizvodnjom.
„Velika su zemlja i imaju vlastitu proizvodnju“, napisao je, dodajući da Italija ima veliko tržište, niži PDV na hranu i druge proizvode te da „država radi svoj posao“.
HRVATSKI GRAĐANIN NE TRAŽI MILOSTINJU – TRAŽI PRAVEDNU CIJENU
I upravo je to možda najvažnija poruka cijele priče.
Hrvatski građani ne traže da im netko poklanja proizvode. Ne traže privilegije. Ne traže ništa posebno.
Traže samo da ih se ne kažnjava zato što žive u Hrvatskoj.
Jer nije normalno da građanin mora sjesti u automobil, prijeći granicu i otići u Italiju kako bi kupio ono što mu treba po povoljnijoj cijeni.
Još je manje normalno da se hrvatsko tržište pritom promatra kao prostor na kojem se može naplatiti više samo zato što će potrošač, htio-ne htio, određeni proizvod ipak morati kupiti.
A posebno boli činjenica da hrvatske obitelji istodobno slušaju kako moraju štedjeti, paziti na potrošnju i prihvaćati nova poskupljenja.
NEUGODNO PITANJE KOJE VIŠE NE MOŽEMO ZAOBILAZITI
Objava ove Hrvatice zato nije samo još jedan video s društvenih mreža.
Ona je postavila vrlo neugodno pitanje hrvatskom tržištu, trgovcima, proizvođačima i politici.
Ako Hrvatska želi biti ravnopravna članica Europske unije, onda se ta ravnopravnost mora osjetiti i u svakodnevnom životu.
Jer Europa ne može biti samo zajednička zastava, valuta i granice.
Europa mora značiti i dostojanstven standard za građane.
A kada hrvatski kupac preko granice pronađe isti ili usporediv proizvod za nekoliko eura manje, sasvim je razumljivo da se osjeća prevarenim i poniženim.
I zato ovu objavu ne treba promatrati kao još jednu raspravu na društvenim mrežama.
Treba je shvatiti kao upozorenje.
Jer hrvatski građanin možda jest navikao plaćati više.
Ali to ne znači da se s tim mora i dalje miriti.
Nacionalnoplus