Na današnji dan prije točno 35 godina zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) raketirali su Banske dvore u Zagrebu u ciljanom pokušaju likvidacije prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Taj je čin agresije bio prekretnica koja je dodatno ubrzala donošenje povijesne odluke o neovisnosti.
Napad se dogodio 7. listopada 1991. oko 15 sati, kada se u glavnom gradu oglasila uzbuna za opću opasnost. Nedugo zatim centar Zagreba zatresle su snažne eksplozije. Dva borbena zrakoplova JNA ispalila su šest raketa tipa zrak-zemlja na Banske dvore, tadašnje sjedište hrvatskog predsjednika. Jedan projektil izravno je pogodio palaču i nanio joj teška oštećenja, dok su ostale rakete pale na okolne objekte na Gornjem gradu.
U napadu je jedan civil smrtno stradao, a četiri osobe su ranjene, a na samim Banskim dvorima i susjednim zgradama nastala je materijalna šteta od gotovo 37 milijuna kuna.
U trenutku raketiranja u Banskim dvorima nalazio se sam državni vrh. Uz predsjednika Tuđmana, koji je bio izravna meta, unutra su bili i tadašnji jugoslavenski premijer Ante Marković i predsjednik jugoslavenskog Predsjedništva Stipe Mesić.
Spas u zadnji tren: “Da smo ostali, nitko ne bi preživio”
Tragedija širih razmjera izbjegnuta je pukom srećom. Jedna od raketa pogodila je upravo blagovaonicu u kojoj je Tuđman netom prije ručao s uzvanicima.
Bliska suradnica predsjednika Tuđmana, Zdravka Bušić, ranije je za Hinu ispričala kako ih je spasio splet okolnosti:
“Zbog uzbuna je Marković malo kasnio, a kasnio je i objed koji je uvijek bio u isto vrijeme. Na njemu su bili i Antun Vrdoljak i Gojko Šušak, koji se ispričao da mora ranije ići pa se dignuo od stola, a za njim i predsjednik Tuđman. Da se Šušak nije dignuo, da smo ostali u sobi u kojoj smo objedovali, ne bi nitko ostao živ. Duboko vjerujem da nas je neka viša sila, koja se za mene zove Bog, spasila”.
Na drugoj strani Trga sv. Marka drama se odvijala i u Saboru. Zastupnici HDZ-a okupili su se u Maloj vijećnici pripremajući se za nastavak sjednice.
“Popucala su sva stakla i zasula nas. Ljude smo natjerali da se spuste u saborski podrum jer skloništa nije bilo. Mislim da je to bio najdramatičniji dan u Saboru što se tiče neposredne ratne ugroze”, prisjetio se tadašnji zapovjednik saborske straže, a današnji tajnik Sabora Davor Orlović.
Prema njegovim riječima, već idućeg jutra organizirana je tajna sjednica na novoj lokaciji. “Zastupnike smo sutradan okupili na Trgu bana Jelačića i autobusima prevezli u Šubićevu”, naveo je.
Upravo je taj napad zapečatio sudbinu Jugoslavije. Dan nakon raketiranja, 8. listopada 1991., Hrvatski sabor je u zgradi INA-e u Šubićevoj ulici jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ.
Kako je tada poručio premijer Franjo Gregurić, “tim raketiranjem se pokušalo uništiti vrh Hrvatske, ubiti predsjednika Tuđmana i rukovodstvo Hrvatske i na taj način onemogućiti ono što se dogodilo samo dan kasnije”. Naglasio je i da je Hrvatska u nevjerojatno kratkom roku, od ljeta 1991. do ljeta 1992., ostvarila ono što mnogima djeluje nemoguće – međunarodno priznanje.
Nakon 35 godina počelo suđenje za ratni zločin
Pravda za ovaj napad čeka se tri i pol desetljeća. Ovog ljeta na Županijskom sudu u Zagrebu počelo je suđenje šestorici bivših pripadnika JNA optuženih za pokušaj ubojstva i ratni zločin.
Optužnica je podignuta krajem prosinca 2020., a potvrđena krajem 2022. godine. Obuhvaća tadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa Ljubomira Bajića, načelnika za zračnu podršku Slobodana Jeremića, načelnika 105. lovačko-bombarderskog puka Đuru Miličevića, referenta kontraobavještajne službe ratnog zrakoplovstva Čedomira Kovačevića te dvojicu pilota-izvršitelja Ratka Dopuđu i Damira Lukića.
Tužiteljstvo ih tereti da su “postupali u cilju da ugroze Ustavom propisano državno i društveno uređenje i sigurnost Republike Hrvatske usmrćenjem tadašnjeg predsjednika RH i znajući da će djelovanjem avio-bombama i većim brojem raketa zrak-zemlja po gusto naseljenom centru Zagreba usmrtiti i druge osobe”.