Piše: Nacionalnoplus
Politički pejzaž Srbije danas je svojevrsni paradoks: zemlja koja već više od deset godina živi u znaku Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke (SNS) pokazuje istodobno i znakove političke stabilnosti i simptome duboke krize. Stabilnosti, jer Vučić kontrolira gotovo sve poluge vlasti – od parlamenta, Vlade i pravosuđa do većine medija i sigurnosnih službi. Krize, jer ta kontrola sve više podsjeća na autokratski model vlasti koji izaziva nezadovoljstvo, rastuće prosvjede i sve izraženije kritike izvan Srbije.
Je li Srbija spremna za Vučićevu dugotrajnu vladavinu?
Vučić je svoju političku moć gradio sustavno: kroz izborni inženjering, slabljenje oporbe, kontrolu nad medijskim prostorom i stalno prizivanje “unutarnjih i vanjskih neprijatelja”. Ta strategija donijela mu je dugotrajnu dominaciju, ali i stvorila ovisnost o jednoj osobi. Srbija danas nema vidljivu alternativu koja bi mogla ozbiljno ugroziti njegovu vlast. Oporba je razjedinjena, bez jasnog lidera i političkog programa. Zato nije nerealno očekivati da Vučić, unatoč sve većem otporu, ostane ključni politički faktor Srbije još godinama.
Vučić i Hrvatska: politika napetosti umjesto suradnje
Posebno negativan aspekt Vučićeve vladavine očituje se u odnosima s Hrvatskom. Umjesto da dvije zemlje regije, obje članice europske obitelji (Hrvatska u EU, Srbija kao kandidatkinja), grade suradnju, Vučić često koristi Hrvatsku kao sredstvo unutarnje mobilizacije. Od povijesnih revizionizama i zapaljive retorike do pokušaja da pokaže kako “Beograd neće klečati pred Zagrebom” – Vučićeva politika prema Hrvatskoj ne gradi mostove, već održava zidove. Time ne samo da smanjuje šanse Srbije za iskren europski iskorak, već i stvara dugotrajno nepovjerenje među dvjema državama koje bi mogle biti partneri, a ne rivali.
Pada li Vučić?
Odgovor na pitanje “pada li Vučić” trenutačno je: ne još. Njegova moć je i dalje snažna, njegovi birači odani, a državne institucije u velikoj mjeri pod njegovom kontrolom. No, pukotine se pojavljuju. Prosvjedi građana, umor od autoritarnog stila, kritike iz Europske unije i SAD-a, ali i rastući ekonomski problemi – sve to polako nagriza temelje njegove vlasti. Povijest regije pokazuje da lideri koji djeluju nepobjedivo često padaju brzo i neočekivano, kada se društveno nezadovoljstvo pretvori u kritičnu masu.
Zaključak – politički scenarij za Srbiju
Najizgledniji scenarij u doglednoj budućnosti jest nastavak Vučićeve dominacije uz postepeno slabljenje. Njegov pad neće biti rezultat izbornog poraza u skorije vrijeme, već kombinacije unutarnjih i vanjskih faktora: pritiska međunarodne zajednice, ekonomske stagnacije i iscrpljenosti građana. Srbija bi tada mogla ući u prijelazno razdoblje obilježeno borbom za redefiniciju institucija i povratak demokratske ravnoteže.
Vučić dakle danas vlada čvrsto, ali ta vlast više nije apsolutna ni bez pukotina. On će, kako stvari stoje, ostati centralna figura srpske politike još neko vrijeme. Ali dugoročno – i njegova era ima kraj. Pitanje nije hoće li Vučić pasti, nego kada i pod kojim okolnostima.