Postoje datumi koji nisu samo povijesne činjenice; oni su upisani u gene jednog naroda. Takav je 18. studenoga, dan kada je pao Vukovar. No, je li Vukovar zaista pao? Ne! On je te 1991. godine, u paklu koji je trajao od 25. kolovoza do 18. studenoga, pao u smrt da bi se Hrvatska uzdigla u život! Vukovar nije poražen – Vukovar nas je spasio!
Vječna neravnoteža: Srce protiv čelika
Krvava i najvažnija bitka Domovinskog rata bila je bitka Davida i Golijata, ali s drukčijim epilogom. Pred 1800 do 2500 slabo naoružanih, ali srcem opasanih branitelja stajala je čelična zvijer: do 36.000 vojnika JNA i paravojnih formacija, potpomognutih tenkovima, teškim topništvom i riječnom flotom.
Pod vodstvom heroja poput Blage Zadre i Mile Dedakovića – Jastreba, taj je mali garnizon izdržao silinu kakvu povijest rijetko pamti. Vukovar je trpio! Dnevno je na grad znalo pasti i do 7000 projektila, uništivši preko 85% onoga što smo zvali dom. 87 dana prkosa u potpunom okruženju, 87 dana herojske obrane.
Vukovar je kupio vrijeme – Vukovar je platio slobodu
U tome leži naš vječni dug i ključan strateški značaj Vukovarske bitke. Taj tromjesečni prkos, ta nepopustljivost, nije bila samo lokalni sukob – bila je to žrtva na oltaru Domovine!
Odgođeni prodor JNA: Hrvatski branitelji su puna tri mjeseca držali daleko od unutrašnjosti Hrvatske najelitnije agresorske brigade.
Dobiveno vrijeme: Time je Hrvatskoj vojsci dano dragocjeno vrijeme za ustrojavanje, pripremu i naoružavanje na drugim bojištima.
Međunarodno priznanje: Otpor i razmjeri patnje Vukovara snažno su utjecali na svjetsku javnost i pridonijeli ostvarivanju međunarodne potpore.
Bez ta 87 dana, pitanje je bi li bilo današnje slobode! Vukovar je platio cijenu našeg postojanja.
Tragedija i krik s Ovčare
A cijena je bila neizmjerna. Nakon sloma obrane 18. studenoga, uslijedila je tragedija. Osim stotina poginulih branitelja i 1000 do 1350 ubijenih civila, simbol te cijene je Vukovarska bolnica – svetište patnje koje se pretvorilo u poprište najstrašnijeg zločina.
Najmanje 261 ranjenik i djelatnik, izvučeni iz bolničkih kreveta, okrutno su pogubljeni na poljoprivrednom dobru Ovčara. Zločin je to koji i 34 godine kasnije vrišti iz svake pore hrvatske povijesti! Dodajmo tome i 7000 odvedenih u koncentracijske logore u Srbiji te stotine onih za kojima i danas tragamo.
Naša je obveza da nikada ne zaboravimo
I zato danas, dok palimo svijeće, ne smijemo to činiti samo iz tuge. Moramo to činiti iz dubokog ponosa i vječne zahvalnosti.
Vukovar nije samo grad na Dunavu. Vukovar je Temelj naše državnosti. Naša je obveza, naš dug i naš zavjet da taj temelj čuvamo, da njegovu žrtvu nosimo ponosno i da nikada, nikada ne zaboravimo strahotu koju je taj Grad Heroj podnio za nas, za našu slobodu i neovisnost.
Vukovar živi vječno u srcu Domovine!